Nismo daleko od istine kad tvrdimo da je Grad Karlovac i Karlovačka županija u svojevremenoj slijepoj ulici što se tiče odlaganja otpada onako kako to priliči 21. stoljeću. Ali, moramo reći da je po tom pitanju situacija ipak bolja nego ikad. Na stranu to što već 40 godina koristimo „privremeno“ odlagalište na Ilovcu koje je godinama doslovno gušilo okolni kraj i što smo tamo istovarili skoro milijun kubičnih metara komunalnog otpada, određenim tehnološkim zahvatima uspjelo se postići da deponij više ne smrdi kao nekada, a da su bajeri nastali kao posljedica kopanja gline bili donekle sretno rješenje dokaz je da je stara gusta hrastova šuma koja okružuje deponij i dalje živa. Ilovac je bio loše rješenje, ali u doba kad su ekološki standardi bili niski moglo se lako dogoditi da se izabere i mnogo gore rješenje. O tome koliko smo se civilizirali u zadnjih pet, šest desetljeća kao društvo i građani u odnosu na odlaganje smeća, najbolje svjedoče napisi iz starih novina.

U doba prije Ilovca, grad koji je industrijski bujao i sa sela privlačio novi proleterijat koji je malo mario za kulturu gradskog življenja, cijeli je bio jedan veliki deponij. Smeće se bacalo gdje se stiglo, čak nakupljalo i u podrumima novogradnji. Nailazimo na kritičke tekstove kako noću nastaju divlja odlagališta od Ruskog puta do Švarče, jedan tekst govori o tome kako se otpadni medicinski materijal iz dispanzera na Baniji, uključujući tu i igle i krvave zavoje, odbacuje u šipražje tik do dispanzera! U dugim desetljećima zaboravili smo na takve stvari, nešto smo se civilizirali po sili zakona, nešto zato jer nam se isplati kao u slučaju plastičnih boca čije bacanje je kao da bacite 50 lipa iz džepa, nešto jer gradska „Čistoća“ svoj osnovni posao radi bolje nego nekad, nešto smo postali ekološki svjesniji sami po sebi. Sad nam slijedi zadnji korak. Da politički čelnici shvate da vremena za gubljenje više nemamo, da je 40 godina privremenog smetlišta na Ilovcu previše i da na otpad počnemo gledati onako kako ga gleda napredni svijet: kao izvor nove energije i zarade.

Sadržaj se nastavlja...

„Smeće dolazi do grla“, Karlovački tjednik, 21. ožujka 1974.

Na posljednjoj sjednici Skupštine općine Karlovac odbornici su postavili nekoliko pitanja zašto se baca, a ne odvozi smeće s područja nekih mjesnih zajednica. Tako je odbornik iz mjesne zajednice Rečica upozorio da se uz cestu Karlovac-Rečica bacaju stari kućanski aparati, razni odjevni predmeti, otpaci i drugo smeće. Isto tako upozorio je da je u posljednjih nekoliko godina postao „običaj“ da građani bacaju raznovrsno smeće, otpatke i uginule životinje u Kupu. Odbornik s Dubovca je rekao da se smeće baca uz cestu kraj vojničkog groblja. I tu raste iz dana u dan sve veća hrpa starih štednjaka, autoguma i raznih otpadaka. U naselju Borlin situacija nije ništa bolja. Na Borlinu se nalazi izvorište pitke vode za dobar dio građana Karlovca. Izvor je ograđen žicom da bi se spriječio prilaz i zagađivanje izvora. Međutim, oko dijela zaštitne zone, koja seže dijelom i u mjesnu zajednicu Velika Jelsa, primijećeno je da građani iz ražinih dijelova grada u noćne sate donose i bacaju smeće, kutije, stare štednjake... I uz cestu IV reda Gornje Mekušje - Turanj raste „smetlište“. Uz obalu Korane ima već toliko otpadaka i smeća da je već došao u pitanje i pristup k obali. Ni u centru grada nije mnogo bolje. Iza gostionice „Šanac“, na platou gdje su nekad dolazili cirkusi, sada „raste“ gomila smeća. Iako se iz ovog malog broja navedenih primjera vidi kakva je situacija u gradu, još ne postoji inicijativa ni od građana, ni od odgovarajućih službi za održavanje mjeseca čistoće. U posljednje dvije godine, kada je mjesec travanj bio proglašen za mjesec čistoće, odvezeno je s gradskih ulica i parkova nekoliko tona smeća. A koliko bi ga bilo sada?

Pripremio Tihomir Ivka