KAportal KAretrovizor: Nekad smo bili veći ateisti od Staljina, kao što smo danas veći katolici od Pape | Karlovački informativni web portal

KAretrovizor: Nekad smo bili veći ateisti od Staljina, kao što smo danas veći katolici od Pape

Baš kao i danas, lokalne su novine u godinama socijalizma bile na liniji vlasti, pa u skladu s tim vjerski praznici kao da nisu postojali. Kod nas nema nikad dobre mjere i sredine, pa smo danas u sekularnoj republici uz Uskrs i Uskrsni ponedjeljak proglasili državnim praznikom, nacionalna televizija nas davi vjerskim emisijama i dokumentarcima u kojima znanstvene spoznaje ustupaju mjesto dogmama i „alternativnim činjenicama“, vjerske praznike promoviramo i komercijaliziramo do ruba dobrog ukusa…na deklarativnoj razini postali smo veći katolici od Pape, kao što smo u jednom drugom sustavu vrijednosti deklarativno bili veći ateisti od Staljina, pa je lokalni tjednik Crkvu, kad bi je u rijetkim slučajevima spomenuo, spominjao gotovo isključivo u negativnom kontekstu, a vjerskim praznicima pridavao je tek tradicijski značaj.

A u stvarnom životu nikad nije bilo tako crno-bijelo. Kao što mnogi danas misle i ispod glasa gunđaju da društvena sveprisutnost Crkve nije ni normalna ni zdrava, tako su mnogi kontra službene politike u socijalizmu slavili Božić, jeli uskrsnu šunku, djecu krstili i slali na vjeronauk u crkvu bez osobitih posljedica. Ta vrsta odstupanja od društvenog mainstreama bilo je prohibirana samo onima koji su nas vodili onda i koji nas vode danas. Prije komunistički čelnici nisu smjeli u Crkvu, današnji „demokrati“ se pak natječu tko će biti bliži oltaru; sve iz karijerističkih pobuda, da se bude na liniji. 

Doduše, uvijek ima izuzetaka: jedan je svakako vezan uz staru priču o nastanku Nacionalnog svetišta Sv. Josipa na Dubovcu i uloge komunističkog velmože Josipa Boljkovca. Crkva je i njemu konkurencija u narodu, pa onda i neprijatelj, no ipak je dao zeleno svjetlo za njenu gradnju. I popovi i političari su ljudi, dogovorili su se, ali daleko od očiju javnosti. Uvijek je lakše vladati zavađenim narodom.

Tako je gradnja crkve kao velika vijest i za veće gradove od Karlovca, u lokalnim novinama ostala prešućena. Karlovački tjednik ni jednom autorskom riječju u ljeto 1968. – kad je gradnja počela uz blagoslov tadašnjeg pomoćnog biskupa zagrebačkog Kuharića – nije popratio ono što je počelo nicati iz ledine pored katoličkog groblja na Dubovcu pred očima Karlovčana. Jedini pisani trag iz tog vremena u lokalnim novinama koji ovdje donosimo kao ilustraciju kontinuiteta političke isključivosti i idiotizma, je kratka obavijest smještena na stranicu s malim oglasima, ispod reklamice za sredstvo protiv kurjih očiju…

„Mali oglasi“, Karlovački tjednik, 15.kolovoza 1968.

Povodom skupljanja darova za gradnju crkve sv. Josipa u Dubovcu od nepozvane osobe, Rkt. župni ured Karlovac – Dubovac obavještava građane da nitko nije ovlašten za takvo sakupljanje. Darovi za gradnju nove crkve dostavljaju se osobno u Župnom uredu ili u crkvi, mogu se poslati po poznatoj osobi ili putem žiro-računa br. 331-620-4-715 2913. Vlasnik računa: Rkt. Župni ured BI. Dj. Marije Snježne Karlovac.

Pripremio Tihomir Ivka

  • 4 komentara

    1. Ulepša mi današnje jutro štovani Ivka. Bravo! Još jednom, bravo. Protiv drugova moglo se i boriti. Jest da mi je dio familije završio pedesetih godina u Kozjači ali je nakon toga stisak popustio. Vidli da su prećerali. A danjašnje demokrate bivše komunjare e to je posebna priča. Složili su si komunistički sistem ( radno vrijeme, sigurne i masne plaće, slobodni vikendi, državni i crkveni praznici, duhovne obnove i servisi prije su išli putem pete neprijateljske ofanzive pa na Tjentištu krkali janjetinu) okružen zaštitnim zidovima “vjere” i razno raznih Bujanaca i Markički. Ako nisu u talu ” imal mene tu ” možeš se postaviti na glavu, niš od posla. Spremni su sve potrovati CGO samo da u biznis uđe Javno privatni partner ko na ILovcu. Dok su bili komunjare isto su radili – Lemić Brdo. Novaci i moć su veličanstveni “bogovi” kalnjaju mu se do bola.
      Nama vjera u Boga i sirotinjska ne sloga a njima stol pun delicija, dnevnica, provizija, kuraba itd..
      Još kad bi mogli živjeti bar po dvista, trista godina i napraviti sistem ko u feudalizmu da imaju nasljedno pravo na futelje njihova djeca. I bi oni al su se zahebali. Neda, Papa. Uporno pruža ruku obespravljenima, sirotinji, izbjeglicama, drugima i drugačijima a ovi bi rado uveli “gulage”, presporo ide iseljavanje mladih obrazovanih hrvatskih građana trbuhom za kruhom.

    2. Jurica, ako netko vjeruje vjeruje to je njegovo osobno pravo. Ako ne želiš gledati vjerske emisije, koncerte na kojima se okuplja sve više mladih, prebaci program i gledaj turske sapunice sa autorom članka. Svačije osobno pravo je da vjeruje u bogatsvo, u boga, u ono kaj ga čini sretni i ispunjenim. Ako mene smataju političari, sportaši, vegetarijanci, kućni ljubimci, ateisti, time se neću zamarati i druge uvjeravati da su u krivu što ih taj njegov gušt, sreća ili način života usrećuju. Dajte ljudi živite svoj život i pustite druge da žive. Ne radi drugome što nebi da drugi radi tebi. Vodi svoju brigu isvoj život i ne zabadaj nos u tuđi život.

      • jiva0 ma kaj pričaš, prije komunisti nisu tolko davili sa svojim programima kao danas crkva. Crkva se več odavno “odhrvatila” i radi samo u službi nazadnjačke, klerotalibanske i hadezenjarske manjine , štiti novokomponirane bogataše i kapitaliste a sve pod etiketom predziđa kršćanstva. Krajem 80-ih smo regularno išči na polnoćku, bilo na Dubovcu , bilo u zege u katedralu i niko nije s tim imal problema

    3. Malo je vjernika poput mene. Ja vjerujem u Boga i držim se Božjih zapovjedi osim one jedne a On će mi to oprostiti. Moram pomoći Ministrici u svezi demografske obnove.

    Odgovori