KAportal KAretrovizor: Na listi počasnih građana Karlovca i dalje stoji Titovo ime, brisano je ime Vladimira Bakarića, još jedne nepoćudne babaroge za ovaj sistem | Karlovački informativni web portal

KAretrovizor: Na listi počasnih građana Karlovca i dalje stoji Titovo ime, brisano je ime Vladimira Bakarića, još jedne nepoćudne babaroge za ovaj sistem

foto: KAfotka.net

„Počasnim građaninom Grada Karlovca može se proglasiti osoba posebno zaslužna za promicanje vrijednosti demokratskog društva, te osoba koja je trajno doprinijela razvitku Grada Karlovca, njegovu ugledu i afirmaciji u zemlji i inozemstvu.“ Ovim riječima na službenim stranicama Grada Karlovca objašnjene su odlike čovjeka koji može postati počasni građanin Karlovca.

Da je do ovog prvog uvjeta vezanog uz vrijednosti demokratskog društva rijetko tko bi se održao na listi s obzirom da je Karlovac u manje od dva stoljeća kako se prakticira biranje počasnog Karlovčanina, uglavnom živio pod teškom tuđinskom čizmom ili u jednopartijskom sustavu. I ono kratko razdoblje između dva svjetska rata je blago rečeno bila krnja demokracija, a o demokratskim vrijednostima sadašnje nam demokracije bi se dalo raspravljati.

Na listi počasnih građana Karlovca nalazi se 55 imena, s tim da je tu čast u posljednjih 120 godina zaslužilo tek njih osam. Ostali su birani gotovo na godišnjoj razini od sredine do kraja 19. stoljeća . U tih pola stoljeća na listi ima nešto kapitalaca čija imena odzvanjaju mnogo dalje od karlovačkih granica, spomenimo Ivana Mažuranića, Tadiju Smičiklasa i Ivana pl. Zajca, ali velika većina nisu ostavila dubljeg traga čak ni u karlovačkoj povijesti i danas ih se nitko ne sjeća što će reći da su birani po vrlo sumnjivim kriterijima. Ipak, tko god bili ili što god dobra ili zla učinili, i dalje su na listi.

Na listi počasnih građana je od 1955. godine i Josip Broz Tito koji je nedavno političkom odlukom lokalne vlasti HDZ-a uklonjen iz javnog prostora brisanjem imena Trga Josipa Broza Tita kod tržnice iako je taj trg upravo vlast HDZ-a nazvala Titovim imenom 1990. godine. Uz malo sarkazma moglo bi se konstatirati da je to čisti akt detuđmanizacije, i to upravo onih koji se kunu u lik i djelo prvog predsjednika RH Franje Tuđmana.

Ne znamo je li u pitanju slučajni propust ili namjerno prešućivanje povijesnih činjenica i eliminacija nepodobnih, ali sudeći po zapisima iz starih lokalnih novina, s liste počasnih građana Karlovca brisan je komunistički moćnik i babaroga za današnje vlasti, Vladimir Bakarić. Kao što se u tekstu u nastavku vidi, običaji su ostali isti, slave se branitelji i osloboditelji, čak su neka prezimena političkih imena identična političkim čelnicima u novom sistemu, politička retorika je slična, usta su puna naroda, samo se svira jedna himna manje i ideologija je drugačija.

  • Povijesni revizionizam u Hrvata dok je bilo Tuđmana je bio rezerviran za političke marginalce, da ne kažemo čudake s krajnje desnice poput Mladena Schwartza koji zbog mentalne higijene nacije nisu mogli ni prismrditi mainstream medijima, danas na nacionalnoj televiziji iz ustiju nekih novih čudaka možete čuti kako je Jasenovac logor smrti postao tek 1945. i kako te godine Zagreb i Karlovac nisu oslobođeni nego okupirani. Kako i ne bi, kad nas i gospođa predsjednica uči kako su neki hrvatski nogometni klubovi zapravo bili srpski i kako je u zemlji čiji joj je sustav omogućio da završi školu u SAD-u,živjela iza željezne zavjese, baš poput Rusa i Rumunja.

    Valjda nismo u stanju mijenjati ono što promijeniti možemo – budućnost, pa se od vrha okrećemo razračunavanju s „nepoćudnom“ prošlošću, to je naš kuriozum. Rezultati su vidljivi; dok se naša predsjednica obračunava s Jugoslavijom iza željezne zavjese, države koje su nekad stvarno bile iza željezne zavjese i komunističko doba mogle samo sanjati jugoslavenski standard, bave se rješavanjem aktualnih problema, pa su danas – izuzev Bugarske – u životnom standardu sve prestigle Hrvatsku.

    Dr. V. Bakarić počasni Karlovčanin“, Karlovački tjednik, 13. svibnja 1976.

    Na svečanoj sjednici Skupštine općine i izvršnih organa društveno-političkih organizacija Karlovca, održanoj 6. svibnja u povodu 31. godišnjice oslobođenja grada i 35. godišnjice podizanja ustanka i stvaranja JNA, potpredsjednik Predsjedništva SFRJ. doktor Vladimir Bakarić primio je Povelju o proglašenju počasnim građaninom općine Karlovac. Ovo priznanje drugu Bakariću uručio je Ivica Vukelić, predsjednik Općinske skupštine.

    Prije ovog svečanog čina, zbor karlovačke Muzičke škole otpjevao je jugoslavensku i hrvatsku himnu, a potom je Ivica Vukelić otvorio sjednicu i pozdravio goste i uzvanike. Minutom šutnje odana je počast svim palim borcima narodnooslobodilačke borbe i svim trudbenicima umrlim u poslijeratnom razdoblju izgradnje naše zemlje.

    Potom su pioniri Osnovne škole „Ivo Lola Ribar“ dotoru Bakariću i njegovoj supruzi, drugarici Mariji Šoljan-Bakarić, uručili bukete cvijeća i toplo pozdravili sudionike svečane sjednice. Poslije izbora delegacije koje su poslije skupa u Zorin domu položile vijence pred Centralni spomenik palim borcima i žrtvama fašističkog terora u Perivoju slobode, pred spomenik palom omladincu Ivici Gojaku kod Korane i na Partizansko groblje na Dubovcu, o doprinosu Karlovca u NOB-u i poslijeratnoj izgradnji govorio je Drago Zaborski, predsjednik Općinske konferencije Saveza komunista Karlovca.

    Uručenje Povelje kojom je doktor Vladimir Bakarić proglašen počasnim građaninom Karlovca, sudionici su toplo pozdravili dugotrajnim pljeskom. Pošto je primio ovo priznanje, Bakarić se zahvalio i održao kraći govor:

    „Mene s Karlovcem veže koješta. Međutim, htio bih reći da je čast na mojoj strani, a ne na vašoj kao što ste vi to u zaključku rekli. Karlovac je svojedobno bio kulturno i privredno središte. I Između dva rata. Sve je to naslijedila radnička klasa koja se ovdje počela organizirati. Stvarala je svoju organizaciju koja je spadala među značajnija žarišta radničkog pokreta u Hrvatskoj. Već tada je njegovala bratstvo među narodima ovoga kraja. Vodila je bitku za poboljšanje položaja radnika, za njegovu povezanost sa selom, povezivala je te dvije u jednu zajedničku borbu. I ja sam tu dolazio…“

    „…Spomenuli ste, da su tu vrlo brzo došli i Glavni štab, pa potom i Centralni komitet. To je samo dokaz da je u ovom kraju narod vrlo čvrsto stajao uz Komunističku partiju i da je omogućio da se odatle djeluje po čitavoj Hrvatskoj. Izdržali su! I ne samo izdržali. Ja bih ovdje mogao spomenuti Petrovu goru kao jedan od spomenika koji pokazuje u kakvoj blizini neprijatelja je mogla postojati jedna bolnica koja nikada nije bila izdana. A bila je na mjestu za kojega su svi znali da je partizanski centar i prema kojem su se selile obitelji kad su se htjele sakriti, a bolnica ipak nije bila otkrivena. Pokazala je veliku povezanost naroda i veliku odanost naroda oslobodilačkoj borbi i vjeru u njene uspjehe…

    Pripremio Tihomir Ivka

  • Odgovori