Unatoč sasvim krivim vizijama političara i lokalne gospodarske komore u zadnjih 25 godina o postindustrijskom Karlovcu, gradu obrta, malih poduzeća i trgovine, Karlovac je ostao dominantno industrijski grad. I hvala nebesima da jest, bez novonastalog HS produkta i onoga što političke elite nisu uspjele zatrti kroz pljačkačku privatizaciju, velikih firmi nastalih davno prije demokracije, Karlovac bi danas disao na škrge. U vrijeme kad nije bilo imaginarnog ekonomskog sanjarenja, već se razvoj temeljio na stvaranju nove vrijednosti, Karlovac je bio po mnogočemu jak industrijski centar, ali je ipak bio najpoznatiji po Jugoturbini. Danas gotovo nestvarno zvuči brojka iz njenih najboljih dana kad je ta tvrtka zapošljavala gotovo 10 tisuća ljudi, od čega samo u jugoturbinskom „bazenu“ 6 tisuća. Za usporedbu, prema zadnjim podacima Fine, u svim karlovačkim poduzećima je 2015. radilo je manje od 10 tisuća ljudi. Od toga, znatan dio i dalje radi u jugoturbinskom bazenu, u poduzećima koja su nastala raspadom te mega tvrtke. Ovaj put donosimo zanimljiv statistički presjek Jugoturbine pronađen u prilogu „Jugoturbina“ u okviru Karlovačkog tjednika iz davne 1970. godine kad je tvrtka zapošljavala „tek“ dvije tisuće radnika.

„Godine, stanovi, automobili i – ostalo“, Karlovački tjednik, 26. ožujak 1970.

Sadržaj se nastavlja...

Naš je kolektiv „društvo“ mladih ljudi. Prevladavaju oni između 35 i 39 godina (takvih imamo 493), pa oni između 40 i 39 godina (391). Starijih od 55 godina imamo svega devet, a mlađih od 30 godina čak 516. Prosječna starost „turbinaša“ je oko 35 godina. Muškarci u „Jugoturbini“ prevladavaju. Ima ih pet puta više nego žena. Svi naši radnici imaju ukupno nešto više djece nego što tvornica ima radnika. Bez djece je 615 članova kolektiva, po jedno dijete ima 710 radnika, dvoje 489, troje 71, četvoro 20, petoro 5 radnika, šestoro trojica, a više od sedmoro jedan član našeg kolektiva.

Od 1915 članova kolektiva čak je 1421 oženjen (odnosno udata), a svega je 441 „slobodnih“. U „Jugoturbini“ u neposrednoj proizvodnji radi 1016 radnika, u tehničkim službama 577, a u općim službama 322 radnika. Po stažu ima najviše onih koji su u našoj tvornici proveli između šest i deset godina (562), slijede oni s tvorničkim stazom od 11 do 15 godina (508), pa najmlađi sa stazom manjim od godine dana (271) .

Većini članova kolektiva roditelji su bili zemljoradnici (1040), 724 imaju roditelje radnike, a 116 službenike. S fakultetom imamo 102 zaposlena, višom školom 84, srednjom 348, majstorskom 257, industrijskom 561, potpunom osnovnom 150, nepotpunom osnovnom 356 i bez škole 7. Tokom prošle godine kroz 11 vidova obrazovanja i školovanja prošlo je čak 576 radnika: redovnih stipendista i stipendista kreditnog fonda studenata bilo je 59, u školu za KV radnike išlo je 6 a VKV radnike 11 ljudi, na Višoj tehničkoj strojarskoj školi bilo je 80 vanrednih studenata, a na ostalim višim i visokim školama 28 vanrednih studenata. Na postdiplomski studij išlo je osam zaposlenih, u radničku gimnaziju 10, a na proizvodno-tehničkoj obuci bilo je 6 radnika. Seminare su prošla 42 radnika, a na učenju stranih jezika bilo ih je 12. Na ferijalnoj praksi bilo je 156 učenika, a pripravnički staž je prošlo 138 mladih stručnjaka. Fluktuacija radne snage je dosta visoka. Tako je u 1969. godini otišlo iz kolektiva 273 radnika (s visokom stručnom spremom 20, višom 11, s kvalifikacijama 104 radnika); iste godine došlo je u kolektiv s visokom stručnom spremom 23, višom 18 i s kvalifikacijama 144 radnika.

Kako naši radnici stanuju? Kuću s okućnicom ima 516 naših radnika. Čak 120 radnika imaju više od 2 jutra zemlje uz kuću, a petorica imaju više od 14 jutara zemlje! Najviše je posjednika među KV radnicima (198), slijede NK (92), VK (63), PK (35), a najmanje među onima s visokom i višom spremom. Vlasnika stanova ima mnogo više. U tvornici ima više od tisuću vlasnika stanova, bilo tvorničkih (661), općinskih, zadružnih (190) ili drugih (164). Veličine stanova u kojima žive naši radnici kreću se od minimalnih 16 kvadratnih metara do velikih iznad 66 kvadratnih metara. Najviše je stanova između 46 i 55 kvadratnih metara (473), pa od 36 do 45 kvadratnih metara (326), no ima ih i manjih od 16 kvadratnih metara (202), a i većih od 66 kvadratnih metara (219); dvosobnih ima 874, jednosobnih 544, a u sobama stanuje još uvijek 257 radnika. Podstanara ima 146. Podaci pokazuju da prevladavaju oni koji uzdržavaju jednog ili dva člana porodice (takvih je više od tisuću), a slijede oni koji ne uzdržavaju nikoga (497), dok su najrjeđi oni koji imaju na uzdržavanju tri ili više članova porodice. Spominjemo da pet članova našeg kolektiva izdržava više od šest članova porodice.

Kako dolazimo na posao? Najbolji bi odgovor bio: svakako. Pješice u tvornicu dolazi 294 radnika, biciklom 164, vlakom 152, vlastitim kolima 151, motorom 21, vlakom i autobusom 15, a najviše naših ljudi dolazi gradskim autobusima (1117). Tvornica je udaljena od grada, pa mnogim našim radnicima treba dosta vremena da stignu na posao. Ipak ih većina stiže za manje od pola sata (1564). Do jednog sata kod dolaska na posao gubi 276 radnika. No ima ih koji trebaju i više od sata do dođu do „Jugoturbine“ (takvih je 76), a svega osmorica radnika gube više od dva sata da dođu na posao. Na manje od tri kilometra od tvornice stanuje većina radnika (1424). Na udaljenosti od 6 do 10 kilometara stanuje 291 radnik, a na udaljenosti manjoj od 20 kilometara 100 radnika. Od vanjskih općina u našem je kolektivu najviše Dugorešana (402). Izvan grada stanuje čak 541 radnik. U samoj Dugoj Resi ih je 301, u Generalskom Stolu 61, a iz Mekušja i Kamenskog 23. U gradu stanuju 1584 radnika: na Švarči 684, Centru 467, Turnju 68, Mostanju 62 i Dubovcu 64. Na kraju još da spomenemo da naši ljudi najviše vole koristiti godišnji odmor u srpnju i kolovozu. U tim mjesecima je lani godišnji odmor koristilo 870 radnika. Najmanje odlazimo na godišnji odmor u siječnju, veljači i ožujku. U sva ta tri mjeseca prošle godine na godišnjem je odmoru bilo svega 46 radnika.

Pripremio Tihomir Ivka