Teško se odlučiti kome je u ovoj državi najgore, mladima koji ne mogu pronaći posao poslije obrazovanja pa su prisiljeni pakirati kofere, prekarijatu koji pati od slabih plaća i još nesigurnije egzistencije zbog svojih kratkoročnih radnih ugovora ili umirovljenicima koji dobivaju bijednu naknadu za 35 godina odvajanja u mirovinski fond. A izgledno je da će biti i gore jer Hrvatska je rekorder u EU s 85 umirovljenika na 100 zaposlenih.

Mladi su s pravom nestrpljivi i frustrirani u zemlji gdje se uspjeh postiže vezama, stranačkom knjižicom, preko namještenih natječaja, lažnih diploma…Nije jednostavno danas biti mlad i živjeti od rada u Hrvatskoj, no u nas je rijetko kad bilo bitno bolje, a i mi smo u međuvremenu postali gizdavi; ne prihvaćamo u nuždi bilo kakav posao. O tome svjedoče statistike o upražnjenim radnim mjestima u građevinarstvu, metalurgiji, turizmu i sugeriraju kako težak rad nije u modi.

Sadržaj se nastavlja...

Nije neka utjeha za nekoga tko ne može ovdje pronaći posao (u struci), i razmišlja o konobarenju u Dublinu, no činjenica je da su i u vrijeme kad je posao mogao dobiti svatko tko je htio, počeci za mlade bili mukotrpni. Za ilustraciju te tvrdnje ovaj put donosimo tekst iz davne 1961. godine o uvjetima u kojima su nekad živjeli mladi karlovački radnici i za kakvu plaću su radili.

Kad samci nisu sami, Karlovački tjednik, 9. studenoga 1961.

Nedavno je Općinski komitet Narodne omladine u Karlovcu proveo zanimljivu anketu među 250 kvalificiranih i nekvalificiranih mladih radnika u 10 industrijskih poduzeća. Odgovori anketiranih radnika predstavljaju, u neku ruku, prosjek životnih uvjeta 4000 mladih radnika između 18 . i 25 godina koji su zaposleni na području karlovačke komune.

Na pitanje ankete kolika su bila novčana primanja za deveti mjesec ove godine, u prosjeku izlazi da je mladom radniku u metalskoj industriji plaća za septembar bila 16.408 dinara, u kožnoj 13.353, a u drvnoj industriji oko 12.000 dinara. Kako se vidi, mladi radnici najbolje zarađuju u poduzećima metalske industrije, a najslabije u drvnoj industriji. Jedan nekvalificirani radnik Drvnoindustrijskog poduzeća u Karlovcu zapisao je u svoj anketni listić da mu je plaća za septembar ove godine iznosila samo 6800 dinara ...

Oko polovice anketiranih ne stanuje kod svoje kuće, već u podstanarskim sobama, samačkim hotelima i barakama pojedinih poduzeća. To su, mahom, mladići i djevojke, koji su došli sa sela i iz drugih gradova da bi radili u karlovačkoj industriji. Kako je izračunato, na području karlovačke komune ima oko 2000 takvih radnika. Primijećeno je, također, da mladi radnici teško nalaze podstanarske sobe, i kad ih nađu, često su izloženi na milost i nemilost stanodavaca. Naime, pojedini nesavjesni stanodavci, kojima je izdavanje soba vrst „obrta“, ucjenjuju podstanare visokim najamninama, a ne pružaju nikakav komfor. Neki anketirani radnici izjavili su da im podstanarske sobe, za koje plaćaju i do 6000 dinara mjesečno, u veoma lošem stanju ruinirane i da prokišnjavaju. A jedan mladi metalac duhovito je napisao na on nije više „samac“, jer da mu je stanodavka uselila u sobu još 5 (slovima: pet!) kolega…

Pripremio Tihomir Ivka