KAportal KAretrovizor: Karlovačke groznice subotnje večeri - vremena u kojima disko nije bio "kolo šumadijsko" | Karlovački informativni web portal

KAretrovizor: Karlovačke groznice subotnje večeri – vremena u kojima disko nije bio “kolo šumadijsko”

kafotka.net

Po popisu stanovništva 1991. godine Karlovac je bio sedmi hrvatski grad po veličini, iza petog Zadra i s oko 2000 stanovnika manje od šeste Pule. U međuvremenu, Zadar je jedini sačuvao sličan broj stanovnika, Pula je sa 62 tisuće pala na 57, a Karlovac se po broju stanovnika smanjio sa 60 na 55 tisuća (od 2011. zasigurno i za još koju tisuću). Što zbog ratnih kretanja (Slavonski Brod), a što zbog gospodarskog razvoja zagrebačke okolice (Velika Gorica), spomenuta su dva grada prestigla Karlovac, koji je tako 2011. godine pao na deveto mjesto na ljestvici. No taj demografski sunovrat nije trebao imati utjecaja na njegovu urbanost potvrđenu u kasnim osamdesetrima prošlog stoljeća. Ali, ipak jest zbog niza faktora, prije svega zbog promjene demografske strukture, ali i strukture vladajućih koji su – karikirano – nekako više preferirali tamburice od rock’n’rolla i smatrali Dane piva vrhom karlovačke kulturne ponude. Novi šerifi u gradu što su na Danima piva, kad im je popodnevni jazz na Trgu bana Jelačića (dok sve nije premješteno na poljanu pored Korane primjereniju profilu tog „festivala“), ometao izjedanje janjetine, tražili od organizatora da se malo stišaju i kasnije se branili da su samo apelirali na šefa orkestra da „spusti za oktavu niže“…

Uglavnom, pod takvim i sličnim likovima Karlovac je ostao bez važnog obilježja jednog grada kao što je kino, ali i bez nekih sadržaja za koje se očekivala privatna inicijativa. Naime, Karlovac nema ni klasični disko, odnosno noćni klub. Ono što bi se tako htjelo nazvati, a zapravo su cajkaški barovi, ne računamo i nikad nećemo računati u tu kategoriju. Kafića ima na svakom ćošku, neki od njih figuriraju i kao noćni klubovi jer rade dokasna, ali to bi bilo uglavnom to, i to uglavnom nije to. Drugim riječima, kao što današnji klinci moraju s roditeljima potegnuti do Zagreba da bi osjetili ugođaj kina, tako isti ti roditelji bolje od svoje djece znaju što znači mrak noćnog kluba išaran light shovom i odsjajem disko kugle. Možda jest romantiziranje „bolje“ prošlosti, ali činjenica je da je Karlovac nekad imao disko klubove („Nula“ prije svih), u kojima su se skupljali tadašnji „selebritiji“ s glazbene i sportske scene (nogometaši Dinama prije svega). Otvarali su se disko klubovi osamdesetih na raznim mjestima. Uz mitski „Hrvatski“ gdje se vikendom nije skupljao „jet-set“ kao u „Nuli“ već obična mlađarija, sjećamo se „Cherrya“ uz kavanu „Neboder“ gdje je donedavno bila smještena „Konzumova“ trgovina, pa onda i diska u danas devastiranom hotelu „Central“. Popularan je bio i disko na otvorenom na Foginovom kupalištu. Otvarali su se disko klubovi i dobro radili i na široj periferiji kao „Lero“ u Belaju…A onda su došla neka druga vremena. Ono što je nekad sviralo na seoskim vatrogasnim zabavama i kordunskim svadbama, nekim je čudnim i tužnim scenarijem postalo zvukom karlovačkih ulica. Disko je kao obilježje urbanosti odbačen na smetlište povijesti…

A koliko je nekad disko klub značio u životu mladih Karlovčana, najbolje ilustrira nadahnuta odu Hrvatskom domu autora koji je u ovom slučaju ostavio samo inicijale B. M. Nažalost, u današnje vrijeme, ni vlast ni privatnici nemaju blage veze što učiniti s jednom od najljepših dvorana za koncerte
i slične manifestacije, koja i dalje trune.

  • „Gdje večeras“, Karlovački tjednik, 29.01.1981.

    Skrenete li iz Radićeve u Kurelčevu ulicu (ili udarite prečice kraj „Sokare“), nakon stotinjak metara naći ćete se pred velebnim zdanjem kojem bi sigurno pozavidjela washingtonska Bijela kuća ili čak Taj Mahal u Indiji. Ta grandiozna, graciozna, čudesna, velelijepa, prekrasna, predivna, ljupka, simpatična,
    izvrsna, fantastična, fenomenalna građevina predstavlja Hram mladosti, naročito subotom i nedjeljom. Popularni „Hrvatski“ kako mu ime daju njegovi posjetioci, čija se dob kreće negdje od 13 do 23 godine, najposjećejeniji je disko u čitavom Karlovcu i najomiljenije subotnje večernje izletište. Za 20 dinara koliko iznosi prosječni subotnji kapital posjetioca, može se dobro provesti. Naime, za bijednu svoticu možeš dobiti punu vreću najkvalitetnijeg duhanskog dima, koji se bukvalno može brati po zraku u tajanstvenoj unutrašnjosti Hrvatskog doma. Osim toga, mrežnica oka bit će vam zasićena svjetlosnim efektima raznih boja i oblika. Pa onda naše uši! Naše su uši gladne novih zvukova, tonova, glazbenih ljestvica, i ovdje će naše uši biti site do bubnjića. No krenimo od ulaza.

    Penjući se širokim stepenicama, imate osjećaj da ulazite u ogromni jumbo-jet gdje vas na ulazu dočekuju galantne stjuardese (iako su stjuardi u većini) a iz mračne utrobe čuje se moćni turbo mlazni raketni motor. Ulazeći u raskošno predvorje nalik na zubarsku čekaonicu sastat ćete se s prvim doživljajem za vaše tijelo i emocije. Ponosno zurite u crveni papirić jer ste svjesni da ste i vi jedan od tisuću sretnika koji je uspio ugrabiti tako vrijednu stvarčicu . Međutim, u posljednje vrijeme nestrpljivi poklonici muzike sve više pribjegavaju mitu, korupciji dajući novac za kartu poznaniku koji je imao
    sreću da se probije u sam vrh čekača karata… A onda ekstaza! Srce vam lupa sve u 16, kosa na glavi vam se diže od električnog uzbuđenja, a noge
    vam malaksaju i drhte kao prut na vodi i žude da kroče u misteriozni disko-svijet. Pogled vam najprije pada na glave posjetilaca koje se dižu i spuštaju u ritmu…Malo kasnije zamijetite na horizontu ljudsku priliku koja uporno pokušava privući pažnju mnogobrojnih uzvanika. To je čovjek koji stavlja ploče na gramofon ili bolje rečeno konjičkim dijalektom – disk džokej. Pogled vam se diže u visine gdje vas zasjepljuju žičana svjetla neurotskih sijalica koje zaluđene muzikom pale i gase svoje žarke niti. Genijalno!

    Visoko gore na matičnoj pozornici zatamnjenoj gramofonskim poklopcima sve odiše mitskim okultizmom. Djelovanjem crne magije manifestirane kroz disko-muziku, vjernici i dalje miču svoja tjelesa pokrenuta tajanstvenim zvukom zvukom disko ritma. Manimo se okultizma i sagledajmo socijalnu strukturu diska. Bacite li oko na tu gustu masu, plave, žute, crne, ljubičaste i druge kose, primjetiti ćete da je prostor diska podijeljen u nekoliko rajona. Lijevi ugao od pozornice naziva se obično pankersko-klošarski rajon. Sredina je rezervirana za tzv. ušminkane čagere, koji uživaju da su u centru pažnje dok njihovo tijelo nosi ludi disko ritam. Sa strane uz uz zidove, postavljene su svečane lože s daščanim sjediljkama, za iznemogle čagere ili nesretne zaljubljenike koji onda izgubljeno zure u crni parket diska. Oko sredine postavljen je improvizirani dvosmjerni auto-put kojim se dolazi do najudaljenijih predjela diska. Eto, to bi bila demogeografska obilježja Hrvatskog doma, subotnjeg i nedjeljnog sastajališta karlovačke omladine.

  • 3 komentara

    1. Nažalost istina….možda se nekada promijeni…..tko zna……nadamo se……

    2. Vidi se da je autor teksta luta u bespućima povijesne zbilje. Kao prvo Karlovac je postao ljepši, čišći, i veći grad a sudeći po bob stazi na Ilovcu povećala se i materijalna potrošnja dobara. Navečer oko 21 nema na ulicama nikoga a prije od prolaznika nisi mogao vidjeti ni izloge, gužva i strka je vladala pogotovo ono, prva, druga i treća smjena. Veći je svakako jer eto na primjer svako malo jare tablu Karlovac dalje od centra. Da je ostala tamo gdje je bila 81 koliko bi Grad imao stanovnika danas? Nestali su oni socijalistički mastodonti koji su tjerali ljude da rade 8 sati svaki dan osim tri subote i četiri nedjelja, pa sramotno dijeljenje stanova, besplatno zdrastvo, školstvo, a onda smo morali ići u jeftina radnička odmarališta, pa kina, Edison, Luxor, itd gdje smo u mraku bez klime strepili hoće li netko prdnuti ili neće, pa diskoteke jedna na drugoj slušali muziku poput https://www.youtube.com/watch?v=hRu7Pt42x6Y.
      Danas slušamo kako reče kolo Šumadijsko s čim se ne bih složio. Šumadijsko kolo je nešto sasvim drugo od cajki koje se slušaju. A narod kakav i je sluša ono što mu je ugodno uhu. Ne vole svi Bećku svirharmoniju. Kakob rekli moji vojnčarci: O tempera o moritales. Naravno na latinskom lengvidžu. Što na prijevodu znači, novi ljudi, nova vremena.

    3. Pa da čujemo toliko to prozivano šumadijsko kolo

    Odgovori