Imate imperativ gradske uprave da po onoj starorimskoj „kruha i igara“ zabavi narod i pruži im lažni osjećaj da se u gradu nešto događa, pa onda i imate političku volju da se iz gradske kase – dakle na naš račun – izdvoji novac za takvo što. Preko spretnih poduzetnika koji se nađu kao izvršioci za dobru pinku s malo inventivnosti slažu se razne manifestacije gdje se dobro jede i pije i gdje se atmosfera podiže lakim notama zvučnih imena domaće estrade. Dani piva godinama su bili sinonim takve banalnosti zabavljanja masa dok se formula nije potrošila pa su i oni s najnižim kriterijima shvatili da im netko uvaljuje preskupu pivu u plastičnim čašama i prodaje muda pod bubrege ispod plastičnih šatora. Stvari se ove godine na Danima piva napokon mijenjaju, rekli bismo prije glazbeno žanrovski i po pitanju eksterijera negoli koncepcijski, no usuđujemo se i prije njihovog početka proreći da će biti bolji od onog što smo imali dosad.

Kad nije bilo novaca, a vlasti se nisu bavile tričarijama kako predizborno zavarati birače, već rješavanjem bitnih problema kao što je stambeno zbrinjavanje radnika i zapošljavanjem u privredi koja je stvarala novu vrijednost, bilo je nužno posegnuti za kreativnošću bez imperativa da se podilazi niskom masovnom ukusu. Da se vratimo na početak, jedan od primjera su opet Dani piva, oni originalni čiji cilj nije bio samo okrenuti novac i jeftino zabaviti Karlovčane, već spojiti ugodno s korisnim i ucrtati ga na kartu sajamskih gradova. Jer, originalni Dani piva su između ostalog bili SAJAM piva, a danas su monopol jedne pivovare u stranom vlasništvu od koje Karlovac ima sve manje i manje koristi.

Sadržaj se nastavlja...

Jedan od primjera kreativnosti i postavljanja Karlovca na kartu gradova originalnih ideja bila je i manifestacija Koranski park skulptura, tradicionalna 70-ih godina prošlog stoljeća. Ideja je prije svega bila jeftina jer su neafirmirani umjetnici rado promovirali svoj rad i tako preko ljeta parkove oko dvaju hotela na Korani činili atraktivnom i unikatnom galerijom na otvorenom. Izlagali su tamo i velikani hrvatske skulpture. Kožarićevo „Prizemljeno sunce“ čija replika danas krasi centar Zagreba, bilo je do 1980. izloženo na Korani gdje je i uništeno, baš kao i umjetnine iz priče iz prošlosti koju danas prenosimo, što će reći da je primitivaca i vandala bilo i bit će. Sjajna ideja se ugasila potkraj 70-ih i nažalost nikome do danas nije palo napamet reanimirati je. Pardon, neke skulpture postoje i danas na Korani, plastična kobra propinje se iz fontane na mjestu gdje je nekad stajala „Koranska nimfa“ Branka Vlahovića, ali to više sliči ironiji iz neke od fiktivnih crnohumornih priča iz „Alana Forda“ negoli umjetnosti. Nažalost, u našem slučaju nije riječ ni o fikciji ni o ironiji. O stvarnosti je riječ.

„Neozbiljna iživljavanja“, Karlovački tjednik, 29. kolovoza 1974.

Na ovogodišnjem Koranskom parku skulptura izlaže likovna grupa „Bijafra“ iz Zagreba. Već dva mjeseca Vrbanićev perivoj ispunjen je skulpturama pomalo neobičnih oblika. A i sami autori, zagrebački umjetnici, članovi grupe „Bijafra“ očekivali su, da će njihova djela kod promatrača izazvati osjećaj neugode, iritirati ga i vrijeđati, što nije konačan cilj stvaralaca. Njihova želja je da svojim djelima govore ljudima o dobru i zlu, na neobičan način, koji nažalost, mnogi nisu razumjeli. Odmah nakon postave izložbe u Koranskom parku, pojedinci, (nazvali bi ih neozbiljnim ili čak drskim), premještali su skulpture i „igrali“ se s njima kao lutkama. Tako je u tom „prenašanju“ teško oštećena skulptura „Kolporter“ autora Stanka Jančića.

Gotovo sve skulpture rađene su iz poliestera i vrlo osjetljive, što je mnogima i poznato, ali naši ljudi, kao da su navikli da diraju i da se „igraju“ kipićima. Gotovo svakog dana radnici Kulturnog centra Radničkog sveučilišta iz Karlovca, moraju da premještaju skulpturu „Tragač“ autora Mire Vuce, jer skulptura psa nađe se i po nekoliko desetaka metara daleko od mjesta stalne postave. Ovakav način iživljavanja pojedinaca nije u redu, pogotovo kada smo s ponosom mogli reći da je Karlovac postao gradom tradicionalnih ljetnih izložbi skulptura, a mnogi građani pažljivi i vjerni promatrači.

Pripremio Tihomir Ivka