Nekad se u ovom gradu - s obzirom na činjenicu da je radio onaj tko je htio, da su poslovi bili „doživotni“, da se lakše dolazilo do krova nad glavom… - možda živjelo lakše i ležernije, ali se sudeći po napisima iz starih novina i lakše umiralo. Zaključujemo to po samo jednom detalju iz statistika crne kronike koje su se zbrajale svako ljeto – broju utapljanja na gradskom kupalištu na Korani. Kao primjer ovaj put navodimo ljeto 1970. kad je Korana u Karlovcu već polovinom srpnja nanizala pet žrtava!

Nema što, u tom smo segmentu kroz godine bitno napredovali. Kupači su ipak odgovorniji i pridržavaju se upozorenja da je kupanje na samoj turbini podno nečega što je trebao biti hotel opasno, a na Foginovom je sa spasilačkom službom razina sigurnosti podignuta na najvišu razinu. Kao rezultat, vrlo rijetko se zadnjih godina događaju tragedije, odnosno smrti kao posljedice utapljanja.

Sadržaj se nastavlja...

Nakon više tehničkih korekcija i reparacija, sam slap na Korani više ne skriva mjesta na kojima bi virovi mogli povući neiskusnog plivača na dno, ali s druge strane, neke od tih tehničkih korekcija koje su možda povećale sigurnost su ubile neke draži i svojevrsne znamenitosti slapa na Korani. Primjerice, očito je podignuta brana na ušću Korane i Kupe čime je ispod slapa razina Korane i sada usred ljeta viša za gotovo metar. Ne samo da zbog toga nema popularne „pjenice“ i masiranja vodom ispod slapa, već je i s obje strane bitno promijenjena konfiguracija kupališta, na gradskom kupalištu skraćena je pješčana plaža, a s desne strane pod jablanima potopljena su ona duga stepeništa u vodu. Kako i zašto nikome nije jasno. Jedino sigurnost kupača može biti kakvo takvo opravdanje, ali bojimo se da su razlozi puno prozaičniji i povezani s manje plemenitim motivima…

„Nemarnost ili…“, Karlovački tjednik, 16. srpnja 1970.

U nedjelju se u dubinama Korane ugasio još jedan mladi život. Ovoga puta to je Nikola Oreščanin (23) naš sugrađanin tek nekoliko mjeseci, inače iz Perne, općina Vrginmost. To je peta žrtva Korane ove godine, a vjerojatno ne i posljednja. Zbog čega i zašto kad je Korana poznata kao mirna rijeka bez opasnih virova? Prije svega uočeno je da se najviše kupači utapaju pod slapom. To su uglavnom ljudi koji ne poznaju rijeku, koji dolaze iz okolice Karlovca ili su tu na odsluženju vojnog roka. Osim toga služba spašavanja je vrlo loše organizirana. Čamci za spašavanje povjereni su bilo kome, izgleda reda radi. U njima „spasioci“ uglavnom voze djevojke i služe im za razonodu. Ljudi iz hotelskog poduzeća „Korana“, koja se stara o Gradskom kupalištu, morali bi već jednom shvatiti da je spašavanje utopljenika odgovoran posao, a ne igra ili zabava. Mislimo da bi trebalo prije svega postaviti ploču s upozorenjem pored slapa, očistiti slap od klizavih algi, te postaviti ljude koji su sposobni i kojima bi isključivo bio zadatak pomagati utopljenicima. Pored toga ovaj slučaj pokazao je još jednu nemarnost. Stotine kupača bili su svjedoci napora organa Stanice javne sigurnosti, koji su četiri sata morali čekati da se tijelo utopljenika prebaci u mrtvačnicu! Mnogi su to njima pripisali, iako je „Zelenilo“ dužno da to uradi…

Pripremio Tihomir Ivka