KAportal KAretrovizor: Iz drugih razloga, prije 50 godina korisnici toplane na početku sezone grijanja nisu znali bi li se smijali ili plakali | Karlovački informativni web portal

KAretrovizor: Iz drugih razloga, prije 50 godina korisnici toplane na početku sezone grijanja nisu znali bi li se smijali ili plakali

foto ilustracija – KAfotka.net

Zamišljena u socijalizmu na sistemu solidarnog plaćanja i proračunskog subvencioniranja, gradska je toplana desetljećima svojim korisnicima isporučivala relativno jeftino grijanje pa su sve nelogičnosti njenog funkcioniranja gurane pod tepih. A onda su se s demokracijom mudraci u gradskim vlastima domislili dokinuti socijalističke relikte u toplani, dakako ne po pitanju stranačkog zapošljavanja, fingiranih natječaja za direktore, održavanja sustava i prilagodbi tržišnim odnosima, odnosno nužnosti da svaki stanar u zgradi plaća koliko ponaosob troši energije. Kapitalistička i tržišna je postala samo cijena, pa je toplana u međuvremenu postala noćna mora vlastitim korisnicima i paradoksalno smislu svojega postojanja, počela isporučivati grijanje skuplje od drva, mazuta, struje ili na bilo koji drugog zamislivog načina grijanja stambenog prostora. Sve je to rezultiralo epskim „uspjehom“ gradske politike; otkad je toplane, stanovi sa klasičnim grijanjem u Karlovcu na tržištu su počeli vrijediti više od stanova s bezobrazno skupim centralnim grijanjem . Ovih dana ne znamo bi li se smijali što radijatori postaju topli ili plakali znajući da cijena grijanja u stanu od 50-ak kvadrata može doseći i preko tisuću kuna mjesečno, četvrtinu plaće većine zaposlenih ljudi u ovom gradu.

Toplana je počela grijati prije više od 50 godina i s njom se mnogi nisu usrećili ni u samim počecima. Kao ilustraciju prilažemo kritički tekst o problemima s Toplanom kakav danas u blaženstvu slobode govora u gradskom glasilu pročitati ne možemo. A problem Toplane nije nestao, samo raste iz godine u godinu.

„Otkaz u nezgodan čas“, Karlovački tjednik, 2. studenog 1967.

  • Ono što se događalo prošle jeseni sa stanarima u novim zgradama u Ulici Nade Dimić ponovilo se još jednom. Njihovi stanovi, koji su inače spojeni s gradskom toplanom hladni su, jer su vrata toplane zaključana otkada je s dolaskom proljeća prestalo da se loži. Ovaj put a broj stanara je veći nego lani, jer se u međuvremenu uselilo još nekoliko desetina obitelji. Oko 700 ljudi u 120 stanova hoda, bolje rečeno trčkara po kući zamotano u deke ili obučeni kao da su izloženi vijavici.

    Majke, odmah ujutro tjeraju djecu van gdje je toplije, a onu manju odnose poznanicima ili rođacima čiji su stanovi zagrijani. Ovi ljudi, puni gnjeva ne mogu razumjeti kako se dogodilo da njihovi stanovi ostanu bez grijanja kada se temperatura spušta i do nule.

    …Stanari najveće optužbe upućuju na Stambeno poduzeće, koje je ubiralo novac za grijanje. Nakon ovog slučaja neki odbijaju da dalje plaćaju i stanarinu, a ako toplana ne počne raditi uslijedit će posjet zgradi općinske uprave.

    Do slične situacije došlo je prošle godine kada su stanari dobili topli zrak iz toplane tri dana prije Nove godine. Tada je stambeno poduzeće preuzelo toplanu i prema njihovoj računici trebalo je plaćati 30 tisuća dinara mjesečno za grijanje. Ovakvu cijenu stanari nisu mogli prihvatiti pa je došlo do kompromisa prema kojem je utvrđena cijena od 1100 dinara za kvadratni metar godišnje. Prema toj računici mjesečna cijena grijanja iznosila je 6 tisuća, koju su stanari plaćali preko cijele godine. Kad je ove godine trebao krenuti topli zrak iz toplane njima je saopćena da od toga nema ništa.

    U Stambenom poduzeću gdje smo razgovarali s direktorom kažu da su oni privremeno preuzeli toplanu i to samo za prošlu zimu jer još uvijek nije izvršen tehnički prijem tog objekta.

    To što su stanari plaćali preko cijele godine 6 tisuća ne odnosi se na ovu nego na za prošlu zimu kad su se grijali – kaže direktor Ladislav Sokač. „Mi smo, ustvari njih kreditirali, jer su se grijali, a novac su kasnije davali.“

    Poduzeću se zamjera da je loše poslovalo, jer se u toplani trošilo ulje, a ne mazut koji je dvostruko jeftiniji. I za to direktor Sokač ima objašnjenje: „Koristili smo ulje, jer se u toplani iz tehničkih razloga nije mogao trošiti mazut. Nama je inače bilo svejedno što ćemo uzimati za gorivo i sigurno bi uzimali mazut da smo ga mogli upotrebljavati.“

    I dok oko 120 obitelji i dalje živi u hladnim stanovima ovo poduzeće odbija preuzeti toplanu na upravljanje dok se toplani ne izda uporabna dozvola, dok se ne naplaćuju stvarni troškovi, dok se ne osigura kontinuitet grijanja i dok se ne osigura pristupni put toplani.

    Pripremio Tihomir Ivka

  • Odgovori