„Ovo je mali korak za čovjeka, a veliki za čovječanstvo“, slavna je rečenica koju je na jučerašnji dan prije ravno 50 godina izgovorio Neil Armstrong, prvi čovjek koji je kročio na Mjesec. Njegove riječi nisu se ticale samo astronomije, u tom se dostignuću zrcalio optimizam o novom boljem svijetu. Nažalost, pola stoljeća nakon tog iznimnog uspjeha planet Zemlja nije mnogo sretnije mjesto za život. Istina, tehnološki smo neslućeno napredovali, ali čovječanstvo i dalje nema odgovora na fundamentalne izazove za koje je Armstrongova generacija mislila da će u 21. stoljeću biti daleka prošlost. U svijetu i dalje bijesne ratovi čiji je motiv bogatstvo, a pogonsko gorivo vjera u navodno istog Boga, gotovo milijardu ljudi živi u ekstremnom siromaštvu i gladi. U medicini i dalje tražimo lijek za mnoge bolesti, prije svega rak, borimo se s rastućim rasizmom, populizam i totalitarističke tendencije polako ali sigurno ulaze u politički mainstream. Dramatične klimatske promjene najavljuju da smo pri kraju ljudske civilizacije kakvu smo dosad poznavali…

To što smo negdje skrenuli krivo i bagatelizirali Armstrongovu najavu ne umanjuje značenje poduhvata posade Apolla 11 koji i dalje ostaje jedan od najvažnijih događaja u ljudskoj povijesti. O njemu je brujio čitav svijet, strepio za živote astronauta i veselio se kad je misija uspjela, pa čak i onaj iza „željezne zavjese“. Pa čak i u Karlovcu. U eri bez mobitela i interneta, i Karlovčani su našli načina da budu u tijeku, o čemu svjedoči anketa Karlovačkog tjednika odštampana „samo“ četiri dana nakon prvih čovjekovih koraka po Mjesecu, uz posebni naglasak na veće simpatije Karlovčana prema američkim „svemirskim“ uspjesima nego onim ruskim.

Sadržaj se nastavlja...

„San je postao java“, Karlovački tjednik, 24.07. 1969.

U posljednjih deset dana čitav svijet i ova naša plava planeta Zemlja, bili su zaokupljeni praćenjem akcije koja će se pamtiti kao događaj stoljeća - stupanje prvog čovjeka na Mjesec. Sada, kada je već uspjeh ove akcije potpun i predstoji samo večerašnji povratak trojice američkih astronauta na Zemlju smirila su se i uzbuđenja i televizori koji su skoro danonoćno bili upaljeni da bi prenosili ono što se dešavalo na tisuće kilometara u tom dalekom prostranstvu svemira, a koji je eto sada, jednim dijelom dokučen. Karlovčani su s mnogo pažnje pratili ovu fantastičnu akciju. Na ulicama se danas teško susretnu ljudi koji ne komentiraju ovaj uspjeh nauke i tehnike, a postalo je i poslovično pitanje: „Kada ćemo na izlet na Mjesec?“

Od onih najmlađih koji su tek savladali prve osnove zbrajanja pa do starijih građana koji su na Mjesec gledali samo u romantičnim trenucima, danas se već čuju riječi o Mjesečevu modulu, o hrabrosti prvih ljudi na Mjesecu ili o tehničkim podacima koje su doznali putem televizije ili štampe.

Nakon što su prve ljudske noge stupile na Mjesec, (bilo je to u oba slučaja lijevom nogom!) i nakon što su izvještaji pokazali da su srca astronauta udarala normalnije od srca uzbuđenih gledalaca sa Zemlje, pokušali smo zabilježiti i impresije Karlovčana o ovom velikom dostignuću. Donosimo ih onako kako su i izrečena, spontano i s oduševljenjem, pa čak i s kritičkim primjedbama:

Edika MIHAJLOVIĆ, trgovački pomoćnik: Pratila sam ovaj poduhvat s velikim zanimanjem i još sada ne mogu stišati osjećaje velikog divljenja. Divim se trojici hrabrih američkih astronauta koji su kročili u taj nepoznati svijet. Do prije nekoliko godina o ovako nečemu nismo mogli ni sanjati.

Josip DEBELJAK, penzioner: U svojih 82 godine života mnogo sam doživio, ali dolazak prvih ljudi na Mjesec nadjačao je sve dosadašnje utiske. Uvijek sam smatrao da su izumom električne energije ljudi mnogo učinili, a ovo je veliki dokaz te činjenice. Pratim sve dosadašnje letove u svemir i smatram da su s pravom Amerikanci više uspjeli jer posjeduju i veći kapital. Rusi su u svojim poduhvatima bili zatvoreniji i to mi se ne sviđa. Želio bih da još doživim i to da prestanu ratovi na Zemlji i da se riješi problem gladi na Zemlji.

Ivan BOŽIČEVIĆ, profesor: Divim se ovom poduhvatu i uspjehu nauke u svijetu. Samo mi je žao što nismo u potpunosti mogli na televiziji pratiti sve akcije, mislim na spuštanje broda i njegov odlazak s Mjeseca, a vjerojatno su oni u Hjustonu to vidjeli. Bio sam osobno sretan za vrijeme ove akcije jer u trenutku kada su prvi ljudi pravili korake po Mjesecu, moj jedanaestomjesečni sin je pravio prve korake ovdje na Zemlji.

Ruža ŠOJAT, domaćica: Pratila sam sve faze dolaska ljudi na naš susjedni planet i to me neobično impresioniralo. Željela bih kada bi ovaj veliki uspjeh bio i daljnji preduvjet za mir na Zemlji i prestanak koškanja velikih sila.

Ivica PAVELIĆ, službenik: Ovo je ogroman uspjeh čitavog čovječanstva i treba čestitati stručnjacima i astronautima koji su radili na dolasku ljudi na Mjesec. Čini mi se da su Amerikanci sada pretekli Ruse u svemirskim otkrićima. Ako treba ovakva trka u nauci neka se samo nastavi, jer bolja je trka u tome nego u naoružanju.

Ivan ŽIVČlĆ, konstruktor alata: Fascinirao me čitav poduhvat a posebno ono olako skakutanje ljudi na površini Mjeseca gdje je manja gravitacija. Smetalo me što su Rusi s čudnom koincidencijom išli na Mjesec sa svojim satelitom. Amerikanci su u ovom slučaju otvoreniji i dozvoljavaju cijelom svijetu da prati njihove akcije, pa mi nije jasno što to Rusi taje.

Stjepan CVITAK, radnik: Nisam imao mogućnosti da u potpunosti pratim cijelu akciju, ali vidio sam trenutak silaska na Mjesec. Djelovalo mi je nevjerojatno. Očekivao sam da će možda naći neka znakove života na tom planetu.

Marijan PERIŠlĆ, učenik: Nisam se odvajao od televizora ovih dana. Roditelji su me tjerali na spavanje, ali ja sam ih varao i ispod pokrivača pratio noću spuštanje ljudi na Mjesec. Bilo je tajanstveno kao u nekom filmu. Jako bih želio da budem astronaut i da sa svojim mlađim bratom otkrijem neki novi planet.

pripremio Tihomir Ivka