Uz današnju tehnologiju ni ne moramo izlaziti iz kuće da bi se zabavili. Sve je online, sve je dostupno uživo ili dan kasnije, ako nam se karta ili igra šah, ni za to ne moramo izaći iz kuće, možemo igrati s nekim suparnikom na drugom kraju svijeta preko kompjutera. Kad nam se „druži“, spojimo se na Facebook. I kad izađemo van, mnogima od nas mobiteli su zanimljiviji od socijalizacije i komunikacije s ljudima u blizini. Takva su vremena. Nekad nas je nužda tjerala da se više družimo i u gomili pratimo događaje. Uz dva programa na televiziji pretrpana izvještajima s dosadnih partijskih sjednica i plenuma nije se ni moglo drugačije. Išlo se u kino, više se uživo pratio lokalni sport, spektakla je bilo malo pa je onda i cirkus bio velika stvar, posebno za najmlađe.

I u Karlovcu je, sudeći po zapisima iz starih novina, dolazio redovito, gotovo svake godine na mjesto koje je danas poprište nečega što je najbliže ondašnjem cirkusu, karlovačkih Dana piva. Za ovu priliku, iz prošlosti vadimo razgovor za lokalne novine s velikom talijanskom zvijezdom koja je preminula u Italiji pretprošle godine, Moirom Orfei, čije je prezime sinonim za cirkus. I za svijet koji više ne postoji.

Sadržaj se nastavlja...

„Ja sam Ciganka crnogorskog porijekla“, Karlovački tjednik, 31. kolovoza 1972.

Ja sam porijeklom crnogorska Ciganka kazala nam je s ponosom talijanska filmska diva Moira Orfei, kada smo je prošlog tjedna posjetili u njezinom cirkusu na ledu, koji je boravio nekoliko dana u Karlovcu. To je bilo prvo, od niza iznenađenja koja su kasnije slijedila. Ta crnokosa žena, za koju bi mogla reći da je i djevojka jer je uspješno sakrila svoje godine, nije štedjela vrijeme da bi nam ispričala sve ono što nas zanima. Prvi dio razgovora odnosio se na film i njezine uloge, na što je ona odmah reagirala riječima:

„Film me ne interesira jer tamo moram slušati druge, a ovdje u cirkusu ja sam šef.“

Nakon ovakvog reagiranja na pitanje o filmu, prešli smo na njezinu omiljenu temu, na cirkus.

„Mnogi tvrde da cirkus polagano umire“, priča nam Moira, „mada se ja s tim ne slažem, jer ljudi i djeca vole zabavu, a to im jedino može pružiti cirkuska arena. Doduše cirkus treba imati novosti, nešto što će zaista zanimati ljude, nešto što nigdje drugdje neće moći naći nego u areni. To sam ja pokušala i napravila s revijom na ledu.“

Kako i na koji način nabavljate artiste?

„Za mene je to lagano, jer imam veliki cirkus, i mnogi artisti dolaze kod mene tražiti posao. Tada ja pogledam njihov program i odlučim da li da ih primim ili ne.“

Tada nam je počela pričati o svojoj djeci, koju uskoro šalje u koledž, odjednom se pred nama pojavila majka, koja kao i sve majke ovog svijeta s mnogo topline priča o svojim mališanima. Imali smo osjećaj da je o njima mogla pričati u beskonačnost, da je tog trenutka nije prekinuo inspicijent cirkusa koji je ukazao na vrijeme njezinog nastupa.

Kada smo je kasnije sreli u areni, gdje je u blještavom svjetlu izvodila svoju točku, a publika pljeskala njezinom umijeću, shvatili smo koliko je teško biti Moira Orfei.

Pripremio Tihomir Ivka