U vrijeme najsnažnijeg razvoja Karlovca, a tome sad brojimo već pola stoljeća, kad je grad snažno industrijaliziran i građen za današnje standarde nepojmljivom brzinom, struka je smatrala da bi Karlovac na ulasku u novi milenij mogao ući sa sto tisuća stanovnika. Prema tim projekcijama dimenzionirane su novoizgrađene javne građevine, od stambenih preko kulturnih i obrazovnih do sportskih, kao i prometnice.

Prognoze se nisu ostvarile, Karlovac bilježi trend depopulacije od osamostaljenja Hrvatske, što zbog teškog ratnog okružja, što kasnije zbog propasti krupne privrede i slabih šansi za zaposlenje s pristojnim primanjima. Svejedno, ostaje činjenica da su gradski oci i stručnjaci koji su radili na planiranju razvoja grada u to doba većinom gradili Karlovac primjereno današnjim potrebama, no neke stvari su se stubokom promijenile, posebno u stilu života njegovih građana i funkcioniranju obitelji.

Sadržaj se nastavlja...

Život u velikim obiteljima u kojima žive tri generacije gotovo da je iščezao u gradskim sredinama, a kao posljedica javila se mnogo veća potreba od planiranih za smještaj najmlađih i onih najstarijih. Tako ni dan danas Karlovac nema dovoljno kapaciteta u vrtićima, a isto tako ni u domovima za umirovljenike. To dakako nije samo karlovački trend, tako je svuda u Hrvatskoj. Hrvatska ima tri državna i 52 decentralizirana doma s podružnicama. Uz njih, tržišna ekonomija dovela je do osnivanja preko stotinu privatnih domova i oko 300 obiteljskih domova. Javni domovi su ostali želja mnogima jer je u njima usluga u većini slučajeva bolja nego u privatnim gdje je sve u službi profita, a i bitno su jeftiniji. Nije stoga čudo da je u javnim domovima (ukupnog kapaciteta oko 11 tisuća), svoje mjesto čeka čak 70.000 ljudi koji su predali zahtjev za smještaj. U karlovačkom Domu za starije „Sv. Antun“ potražnja za smještaj višestruko nadmašuje njegov kapacitet. Koliko su se vremena promijenila, dokazuje i bojazan od prije 30 godina kad je za tadašnje standarde ogromni dom u Kukuljevićevoj ulici bio građen, da će biti teško popuniti njegove kapacitete.

„Kako popuniti kapacitete?“ Karlovački tjednik, 18.02.1988.

Kukuljivićeva ulica u karlovačkoj Zvijezdi sad već ima drugi lik, zahvaljujući izgradnji Doma umirovljenika. Impozantno zdanje postalo je dio gradske vizure. Kakva je sadašnja situacija s objektom, početkom rada radne organizacije i useljenjem u Dom?

Najkraće rečeno, ubrzanim aktivnostima treba nadoknaditi postojeća zakašnjenja u izgradnji te neće, izgleda, biti pomjeranja roka za početak rada Doma, 6. svibnja, Dana općine Karlovac...

Kad je počela akcija izgradnje Doma, isticalo se kakko je na regiji sve više starih osoba, kako je mnogo zainteresiranih za smještaj u Domu i kako se izdvajaju velika sredstva za smještaj osoba u domovima po drugim regijama. Bilo je i drugih motiva za izgradnju Doma ali su ovi, čini se, bili osnovni. I sada su, dakako. No posljednje ankete daju paradoksalne podatkeda je malo osoba zainteresiranih za smještaj u Domu. Prema sadašnjim iskazima ima ih oko 150, a kapacitet Doma je gotovo 200 ležajeva. Dva su tome uzroka. Prvi je prirodna želja starijih osoba da ostanu u sadašnjoj životnoj sredini dokle god im zdravlje to dopušta. Drugi je još uvijek nepoznata cijena smještaja, iako se zna da će biti visoka i da će za gotovo svakog korisnika trebati osigurati plaćanje razlike između cijene smještaja i iznosa koji će se izdvajati iz njegove mirovine u tu svrhu. Izdvajat neće samo SIZ-ovi već, prije svega, prema zakonskim odredbama, njihovi potomci. S druge strane, sve je više potreba za stacionarnim smještajem starih osoba, ima i socijalnih slučajeva, a tu su još i osobe sa smetnjama u ponašanju.

Sva ta pitanja potaknuta su i na Sekciji za zdravstvo i socijalnu politiku Konferencije SSRNH Karlovca i formirana komisija koja treba provesti konačno anketiranje i sagledavanje potreba korištenja Doma. Po svemu, kako je predviđeno, Dom će i dalje biti namijenjen umirovljenicima koji u njemu žele zadržati aktivnosti u društvenim, kulturnim i rekreativnim sadržajima. Dakako, postojat će i stacionarni dio. Što se tiče popune kapaciteta ona u početku i ne može biti stopostotna, već Dom treba postepeno primati svoje stanovnike...

Bilo kako bilo, izgradnja Doma umirovljenika i njegov početak rada ukazuje na krupne socijalne promjene u našem društvu na koje treba pravovremeno i kvlitetno reagirati i, jasno, što je moguće više ih predvidjeti i preventivno djelovati kako bi se ublažile negativne posljedice.

Pripremio Tihomir Ivka