Iako su poslije sastanka CK SKJ u Karađorđevu 29. studenog 1971. i sloma Hrvatskog proljeća svi znali da je Josip Boljkovac napravio više za Karlovac od bilo kojeg gradonačelnika prije njega (a kasnije će se pokazati, i poslije njega), nije bilo te objektivne zasluge koja bi pomogla da ga se u potpunosti ne pomete iz političkog i općenito javnog života. Prokazan kao zloćudni hrvatski nacionalist, Boljkovac je isključen iz Saveza komunista, smijenjen s mjesta predsjednika Socijalističkog saveza. Kako je u to vrijeme bio zastupnik u Saboru, prvo mu je skinuta novčana naknada za tu dužnost, pa je „prijateljski“ uvjeravan da sam podnese ostavku na mjesto sabornika kako se ne bi morali ponovno održavati izbori…

Nije se mnogo od tog vremena promijenilo, u demokratskom društvu zadržan je taj autokratski princip da u politici samo kimaš glavom i ližeš onima iznad sebe cipele dok ne namirišeš krv i onda sa istom strašću gaziš svoje dojučerašnje mentore. Gotovo je nezamislivo danas u HDZ-u nešto rogoboriti protiv Jelića, kao što je jučer bilo nezamislivo rogoboriti protiv već zaboravljenog Vukelića. Pa ipak, listanje starih novina otkriva da je spomenuti Boljkovac - i u vrijeme kad nitko nije sumnjao u njegovo držanje „prave linije“ u savezu komunista, kad je bio neprikosnoveni vladar Karlovca - bio pod povećalom i sumnje u njegovu ispravnost kao političara su javno objavljivane.

Sadržaj se nastavlja...

Konkretan primjer prenosimo u narednim redcima prepisanim iz vremena kad je Karlovac po ravnanjem Boljkovca bilježio jedan od najvećih uzleta u svojoj povijesti. Danas smo već ko mazge na batine otupili od političke korupcije, pa više ni ne pitamo otkud odjednom političarima novi auti i kuće iako nam je sve jasno, a Boljkovca u naponu snage su javno propitivali za tričarije kao što je plaćanje stanarine u društvenom stanu.

„Stanarina“, Karlovački tjednik, 11. srpnja 1968.

Plaća li predsjednik Općinske skupštine, Josip Boljkovac stanarinu? To pitanje postavili su neki članovi mjesne Konferencije Saveza komunista Centra grada direktoru Stambenog poduzeća V. Sokaču, u ponedjeljak.

»Stambeno poduzeće nema nikakvih potraživanja od Boljkovca“ - odgovorio je Sokač. Članovi Konferencije ponovno su zahtijevali da Sokač otvoreno kaže jesu li točne priče da Boljkovac ne plaća stanarinu za svoj novi stan u Udbinji? Tek tada je Sokač odgovorio da se stanarina za novi Boljkovčev stan ne naplaćuje, jer nije izdana uporabna dozvola zbog nekih propusta kod gradnje.

Već sutradan, u razgovoru s Boljkovcem uvjerili smo se da Sokačev odgovor nije točan. Boljkovac sam je kategorički rekao da je platio svu stanarinu(oko tri tisuće novih dinara), prema rješenju Stambenog poduzeća. Za detalje nas je uputio u Odjel za financije Općinske skupštine. U rješenju Stambenog poduzeća od 2. VII 1968. kojeg nam je predočio načelnik odjela I. Rukavina, pored ostalog stoji: „Određuje se stanarina za stan u Karlovcu, Udbinja kbr 40 I kat u površini od 149 m2, kojeg kao nosilac stanarskog prava koristi Boljkovac Josip i to: za 1968. godinu, u mjesečnom iznosu od 533,455 ND, za 1969. godinu, u mjesečnom iznosu od 622, 35 Nd, za 1970. godinu, u mjesečnom iznosu od 711,26 ND. Stanarina prema ovom rješenju plaća se od 1. siječnja 1968. godine.

Iz čekovne uplatnice od 6. ovog mjeseca vidljivo je da je Boljkovac uplatio točno tri tisuće dvjesta novih dinara i sedamdeset para stanarine na stavku vanrednih prihoda općinskog budžeta. Rukavina nam je rekao da se stanarina uplaćuje na ovu stavku zato jer je stan građen iz budžetskih sredstava, a zbog propusta u gradnji nije još predan na gospodarenje Stambenom poduzeću. Na pitanje, zašto je rješenje Stambenog poduzeća izdano tek 2. ovog mjeseca i stanarina uplaćena tek 6. ovog mjeseca Rukavina je odgovorio: „Boljkovac je, preko mene i sekretara Skupštine, inzistirao još u ožujku da mu Stambeno poduzeće izda rješenje. U svibnju mi je dao u polog tri tisuće novih dinara kao akontaciju za stanarinu. Ja nisam mogao prije izvršiti uplatu ovog novca jer nisam imao rješenje Stambenog poduzeća. Ovo rješenje je izdano tek 2. ovog mjeseca i ja sam odmah, nakon četiri dana od njegova izdavanja, izvršio uplatu.“

Evo, tako govore dokumenti o jednom pitanju, koje se ovih dana interpretira svakako, a najčešće bez argumenata.

Pripremio: Tihomir Ivka