KAportal KAretrovizor: Kako je Mudrinić Karlovčanima priopćio da se auto-cesta prema Rijeci ima graditi preko sjevernog predgrađa | Karlovački informativni web portal

KAretrovizor: Kako je Mudrinić Karlovčanima priopćio da se auto-cesta prema Rijeci ima graditi preko sjevernog predgrađa

indexPrije 22 godine Karlovac nije bio samo izmrcvaren uzbunama i trogodišnjim neselektivnim bombardiranjem iz južnih predgrađa pod kontrolom pobunjenih Srba, nego je bio suočen i s nametanjem volje iz zagrebačkih Banskih dvora u kojem se paralelno planiralo ratno rješenje prekida okupacije dijelova Hrvatske i gledalo u civilnu budućnost. Konkretno, po pitanju nastavka gradnje autoputa Zagreb – Karlovac prema Rijeci kao državnog interesa koji nije trpio kompromise. Tako je u jedno ljetno dopodne 1994. Ivica Mudrinić,  tada svježi povratnik iz Kanade koji je vladao hrvatskim jezikom mnogo bolje od sadašnjeg svježeg kanadskog povratnika, slučajnog premijera Oreškovića, došao u Karlovac i priopćio volju državnog vrha po pitanju izbora trasa.

Ministar Mudrinić je hladno tadašnjem županu Jakovčiću i gradonačelnicima Karlovca, Slunja i Duge Rese objasnio da su se u Zagrebu odlučili za sjevernu varijantu preko Drežnika „zbog cijene izgradnje, duljine trase i troškova“ dodajući između redaka da Karlovac mora malo podmetnuti leđa kako bi Zagreb, kako je rekao Mudrinić „gotovo postao primorski grad“. Uzalud su župan i gradonačelnici iznosili svoje argumente kako će sjeverna varijanta izolirati krajeve južno od Karlovca i da nije dobro ni zdravo vijadukt presijeca cijelo jedno prilično napučeno predgrađe, gurajući južnu varijantu.

Iako je od odluke do gradnje prošlo pet godina, osim glasnijeg gunđanja tadašnjih lokalnih političkih vođa, do ozbiljnije pobune nije došlo. Ali iz teksta koji slijedi vidljivo je da se stvari tada nisu uzimale zdravo za gotovo, da gradonačelnici nisu samo slušali Zagreb i savijali se pod pravilima stranačke hijerarhije kao danas, već se kroz čvrstu demokratsku raspravu borili za interese svojeg grada. Čitajući danas stavove s gardom pokojnog gradonačelnika Benića, nameće se zaključak kako demokracija u Hrvata s godinama ne napreduje već erodira.

  • Epilog znamo, gradnja auto-ceste je  1999. započeta, a u Račanovo doba završeno ono što je Mudrinić priopćio gradonačelniku Karlovca Beniću i županu Jakovčiću pet godina ranije. „Viadukt“ i „Konstruktor“  su izgradili dva i pol kilometra dugi vijadukt, najduži u Hrvatskoj. Petnaest godina kasnije, kao da je uvijek bio tu, više ga ni ne primjećujemo, niti kome smeta. Život ide dalje. Tako će vjerojatno biti i s nizinskom prugom. Karlovčani će njorgati da to ne može kroz grad, a na državnoj razini će imati malo razumijevanja za karlovačke sentimente i odabrati najjednostavnije rješenje, vjerojatno ravno kroz grad. Jedino što nam se iz današnje perspektive čini nemogućim da današnje vlasti izgrade bilo što veliko. Čudan je to paradoks, gradski i državni proračuni su sve veći, a kapitalnih objekta se gradi sve manje.

    Gradsko vijeće mora reći svoje, Karlovački tjednik, 28. srpnja 1994.

    Gradonačelnik Karlovca Ivan Benić u svojem obraćanju prisutnima podsjetio je kako su tri grada izabrala „južnu varijantu“ trase autoceste. Unatoč tome, ministar Mudrinić danas u ime Ministarstva određuje „sjevernu varijantu“. „Stoga mislim, ako je odluka već donijeta, zašto mi tu moramo raspravljati?“

    „Ja se ne bih mogao pojaviti pred svojim Poglavarstvom i Vijećem sa stavom da se prihvatila varijanata za koju oni nisu bili, pa makar se osobno i slagao s novom varijantom. Osim toga, predložena varijanta je sasvim nešto novo i do sada se o njoj nigdje i nikada nije raspravljalo. Da budemo otvoreni i pravi ljudi, svi želimo najoptimalniju trasu za Hrvatsku, za Županiju, za sva tri grada. Ako svi gradovi pokažu svoju volju i ta se volja na kraju ne uvaži, postavlja se pitanje tko i zašto uporno gura „sjevernu varijantu“. Što mi novo možemo odlučiti danas i ovdje osim ako kažemo da nećemo respektirati odluke gradova? Ako postoje važni novonastali razlozi oko izbora varijante koju predlaže Ministarstvo, onda vas molim da te razloge kažete, da zaključimo raspravu i ne gubimo vrijeme. Ukoliko to nije tako, predlažem da ponovno sazovemo organe lokalne samouprave u najkraćem roku, s tim da na sjednice Gradskih vijeća dođete i vi gospodine i ministre i objasnite ovu posljednju varijantu o kojoj do sada nije bilo riječi. Ovo predlažem jer postoji latentna opasnost da se grad Karlovac, osim ovom prometnicom, cijepa još nekim načinima koji bi ga zapravo trebali povezivati“, rekao je u svom izlaganju gradonačelnik Karlovca Ivan Benić.

    Odgovarajući gradonačelniku, ministar Mudrinić je podvukao kako je Ministarstvo prometa i veza moglo još čekati oko rješavanja ovog pitanja, ali je uzelo vruć krumpir u ruke jer se mora rješavati zbog interesa države. Način rješavanja mora biti odgovoran, racionalan, i prije svega lišen svakih emocija. Doći ću na sastanak Vijeća i to zbog toga što vjerujem da ukoliko pokažemo razumijevanja već slijedeće godine možemo početi s radovima, rekao je ministar Mudrinić.

    Pripremio: Tihomir Ivka

  • 9 komentara

    1. e da se se tadašnji župan samo tu sakrio i donio lošu odluku za županiju bilo bi dobro.

    2. U vrijeme tih zbivanja govorilo se da je na navedenu odluku najveći utjecaj imala družba pok. J. Boljkovaca, (Boljkovac, Meljavac, Jakovčić, Lorković, …. i ostali zemljo i šumo posjednici na toj trasi auto-ceste.

      • Zaboravio si tadašnjeg gradonačelnika ……čovjek iz sjene
        Odluka da se ne ide južno donesena je u Rečici i Vukmaniću, a sjevernu trasu pravdali su odmicanjem od tvorevine RSK.

      • Imaš li i jedan dokaz za tu tvrdnju? Otiđi na Arkod, nađi katastarske čestice na kojima se nalazi auto put, potom u e – gruntovnici nađi vlasnike, a možeš i posjednike u e – katastru. Javi se nakon toga sa rezultatima. U protivnom svrstavaš se u brojne galamđije bez dokaza. To nije demokracija.

    3. Još prije rata je odlučeno da autoput ide kroz grad, preko Rakovca, pa preko Vukelićeva mosta, Babine Gore, Okića, pa dalje…
      Te 1994. još nisu bili načisto hoće li Krajina ostati, pa je stoga odlučeno da se ona jednostavno zaobiđe i tako je ostalo.

    4. ernesto Jao Krajina nije mogla opstati a to se znalo od prvog dana. Zašto je formirana e to je druga stvar i nebih o tome.
      Trasa o kojoj pričaš je bila upravo tuda ali onda bi se Bihać i taj dio Bosne spoio na autoput i doživili bi ekonomski procvat. Kordun i Lika dans bi bili nešto sasvim drugo a ne pustopoljine i vukojebine. Plitvice i šira okolica, eh, gdje bi nam bio kraj. U srcu Hrvatske turizam, zdrava proizvodnja hrane itd, itd, nebi danas razno razni hoštloperi razmišljali koliko hidrocentrala da naprave na kraškoj bisernici Korani nego bi moji Slunjani od nje napravili čudo božije. Autoput ionako nije naš nego od onoga koji ga je finacirao.
      Pokupovali zemljište i nakon toga odlučili kuda ide trasa a cijena 1 km plus farbanje tunela otišla je u nebesa. Vrući krumpir Mudrinić je uvalio svekolikom pučanstvu a on je zagrabio prije toga šefarkom i iz lonca izvadio meso. Još su mu prsti masni od kusanja.

    5. Davno su bile ucrtane trase infrastrukturnih objekata u Prostornom planu Hrvatske. U istom koridoru išli su dalekovod 380 kV Melina – Tumbri, auto put Rijeka – Zagreb i nizinska pruga Rijeka – Karlovac. U ozbiljnoj državi trase takvih objekata se ne mijenjaju kako se kome digne ili kako netko iskazuje svoj lokal patriotski interes. Upravo ta neprincipijelnost tjera investitore dok mi plačemo nad našom sudbinom.
      Uzgred, auto put je okrznuo grad ali na izlazu Karlovac nisu niknule nove tvornice, skladišta, servisi. Zašto? Sigurno ne zato što je auto put u gradu. Razlog je puno dublji i bolniji. On leži u promašenoj gospodarskoj politici grada i županije.

    Odgovori