Osim suhoparnih izvještaja s partijskih sastanaka, raznih plenuma i statistika iz poduzeća i drugih radnih kolektiva, Karlovački tjednik je u davna vremena tu i tamo znao upiknuti pokoju neformalnu, životnu priču. U slučaju koji izdvajamo ovaj tjedan, riječ je o svojevrsnom vodiču kroz kartašku karlovačku scenu na samom početku 70-ih godina prošlog stoljeća. Iz živopisne priče se saznaje da je kockanje, odnosno kartanje za novac bila prava pošast, ilegalna zabava na svakom ćošku koja se nije sankcionirala. Da valjda potaknu strukture da se čvršće postave prema ovom društveno neprihvatljivo ponašanju u socijalizmu (danas s tim problema nemamo, legalne kladionice su na svakom koraku, da ne pričamo o online klađenju), no čini se po kasnijim napisima da nisu puno napravili. Podužu, duhovitu reportažu napravilo je šest karlovačkih novinara među kojima se ističu još uvijek aktivni Josip Grdina i kasniji dugogodišnji sportski komentator Televizije Zagreb i HTV-a Slavko Cvitković.

"Tragedija u četiri boje", Karlovački tjednik, 9. rujna 1971.

Sadržaj se nastavlja...

U restoranu „Banija“ kartanje je svakodnevna scena. Zabilježili smo jednu koja i ne mora biti svakodnevna. Za stolom sjedi radnik obližnjeg kožarskog poduzeća u plavom radnom odijelu. Nasuprot njemu jedan od karlovačkih profesionalnih kartaša u sivom odijelu od engleskog tvida. Odmjeravanje znanja „šnapsu“ prati nekoliko promatrača. Jedand njih koji „nikog ne pozna“ neprimjetno daje signale „profesionalcu“. Rezultat ovog dvoboja je premještanje kuverte iz plavog radničkog u sivi kockarski kaput. Profesionalac i promatrač „koji nikog ne pozna“ podijelit će dobitak, a čovjek u radničkom odijelu posuđuje za gemišt. Vjerojatno će tog mjeseca posuđivati i za kruh.

U kartašku mrežu koja pokriva i restoran „Mrežnica“ uhvatili su se i početnici. Učenici osnovne škole (oni iz starijih razreda) igraju raub. Štih 10 do 20 para. Na stolu konjak, vinjak i sve što doliči ozbiljnim igračima. „Mater ti, kako to igraš“, viče jedan kartaš koji još nije čuo za žilete. Stariji sa susjednog stola bodre naučnike. „Ajde, lupi ga“. Lupa se i dalje po svim stolovima. Na ostala tri to čine stariji igrači. „Što mi gledaš u karte, seljo jedan“ čuje se i na drugu stranu rijeke. Restoran „Mrežnica“ reklamira: „Posjetite nas u našem mirnom i ugodnom ambijentu.“ U gostionici „Kupa“ lako je spoznati gdje se igra u veliki ulog. Tamo su kibici. Za ostalim stolovima igra se „bela“ ili „raub“ za piće. „Stara, donesi neko piće“ poručuje i ne okrenuvši se jedan od kartaša.

Akciju „Hazard“ slučajno smo nastavili u lokalu „Duga Resa“ u Ulici Moše Pi jade. Nije međutim slučajno da je tu kartanje svakodnevna pojava. Za stolom sjede četvorica mlađih ljudi. Igra se klasična purgerska igra „po jedan gemištec“. Na susjednom stolu gemište kupuju sami igrači, ali se zato igra u konvertibilni dinar. Igra je napeta jer igrači zaboravljaju na ručak i tek povremeno u obližnjem zahodu ostavljaju dio kupljenog pića. Isturena istočna točka karlovačkog ugostiteljstva „Plavo nebo“ dobro poznaje ostale boje. Jasno one s karata, jer je ovo mjesto redovno sastajalište karlovačkih kartaša. Ako kojim slučajem zaboravite vlastite karte nema problema. Ovdje su na raspolaganju društvene karte - jedini inventar koji se ne evidentira na inventurama. Karta se obično u maloj sali lokala, a kad je sunčano onda i na terasi. I „unutrašnji“ i „vanjski“ kartaši jasno vide opomenu ispisanu na komadu trgovačkog papira „Kartanje zabranjeno“. U nedostatku partnera, u pomoć rado uskače i konobarica koja vještije barata kartama nego čašama.

Na Fogininom kupalištu na improviziranim stolovima od dasaka karta se neimproviziranim kartama od kartona ili plastike. Toči se na malo, a karta na veliko. Promatrač sa strane pomislio bi da je dio kartaša izgubio na kartama i vlastito odijelo. Karta se međutim u kupaćim gaćicama, a za odijela zaista nije bilo moguće provjeriti. U trijumfu pobjede viče kartaš tridesetih godina „O kakvi lijevi štihovi“. baša susjednim stolom sretno lice ima samo jedan od četvorice igrača. Taj valjda dobiva. Bilježimo još neke kartaške izraze. »Budalo to je bil čisti štih«. »Kretenčino, pik je bil adut«'. Nedaleko od stola dvoje gologuze djece pije koktu i prenose poruku kartaša konobaru. 'isu svi kartaši baš tako grubi. Oni romantičari na zelenoj travi bacaju crvene „hercove“. Ponekad uz njih na travu bace koju izgužvanu ali novu petobanku.

Rakovčani su za svoje kartaške ambicije izabrali prostor nedaleko od Ribarske kuće. Nekoliko drvenih stolova oduzeli su vikendašima i kartaju cijelog dana. Ovdje se uz pivu najviše troše šibice. Svaka zarađena šibica vrijedi pola dinara. One služe umjesto žetona.

Na terasi restorana „Sljeme“ kartaju četvorica mladića „partiju“ u kojoj je ulog stotinu dinara. Karta se novim kartama i za nove dinare. Kupalište kraj veslačkog kluba omiljeno je borilište veslača i – kartaša. Karta se cijeli dan. Ujutro mladi a poslije podne stariji. Oni najuporniji ostaju do zore. Bilježimo noćni sastav: studenti, lijčenici, zanatlije i kao kibici dvije djevojke sa cijenom, ali bez cjenika.

Dio lokala koje je posjetila naša „inspekcija“ nismo mogli uvrstiti na listu mjesta gdje se karta. No ako neće drugi, hoćemo mi. U lokalu „Kvarner ekspresa“ na Korzu naručili smo krigle pive i izvadili karte. Igra je počela i naša pojava nije uznemirila ni goste ni ugostitelje. Valjda nismo prvi ni posljednji. Sličan eksperiment nismo trebali ponavljati u Pivovari. Tamo su kartašima bili zauzeti stolovi uz rub terase. Kartaju mlađi ljudi, a pokoji puta kartu bace i penzioneri iz susjedne četvrti. No time nije završen izbor mjesta na kojima, ako ste baš voljni, možete izgubiti svoju plaću ili bar za utjehu rundu pića. Članovi kluba sportskih radnika osim u sportskom nadmetanju nadmeću se i u kartama. Bar u ovoj disciplini vidjeli smo da Karlovac ima talenata. Na području Banije najposjećenija kartaška mjesta su Tušetićeva gostionica i „Zeleni vrtić“. Ovdje poslijepodneva provode radnici poduzeća s Banije. Ni u drugim lokalima nije bolje. Unatoč brojnosti ekipe koja je radila akciju „Hazard“, nismo uspjeli posjetiti sva mjesta gdje je kartanje svakodnevna pojava.

Ekipa „Tjednika“ koja je sudjelovala u akciji „Hazard“ predlaže:

1. U gradu bi trebalo doslovno primjenjivati slovo Zakona o prekršajima i zabraniti kockanje i kartanje na svim javnim mjestima, a prvenstveno, u ugostiteljskim objektima. Trebalo bi stoga češćim kontrolama prijavljivati vlasnike privatnih gostionica koji omogućuju ovu pojavu na javnim mjestima. Slične mjere trebalo bi poduzeti i prema poslovođama lokala „Korane“. Ocjenjuje se da bi ova mjera bila efikasnija nego kažnjavanje onih koji igraju.

2. Na javnim mjestima, a posebno lokalima, trebalo bi ukinuti tablice na kojima piše „Kartanje zabranjeno“. Ove parole djeluju neukusno kao što djeluje i parola „Pljuvanje zabranjeno“.

3. Organi upravljanja ugostiteljskih poduzeća morali bi donijeti vlastite odredbe kojima će se zaštititi ostale goste od nepristojnih kartaša.

4. Prosvjetni radnici grada trebali bi posvetiti više brige odgoju učenika jer nije rijetka pojava da se među kartašima nalaze i učenici. Dapače, čest je slučaj da učenici kartaju i u samoj školi.

Pripremio Tihomir Ivka