KAportal KAretrovizor: Prije 50 godina trebala je sreća da popijete čašu pravog vina u karlovačkim gostionama - točio se "plješivički otrov" | Karlovački informativni web portal

KAretrovizor: Prije 50 godina trebala je sreća da popijete čašu pravog vina u karlovačkim gostionama – točio se “plješivički otrov”

Kavana Neboder – foto KAfotka.net

Stare karlovačke novine nakon 2. svjetskog rata često su za temu imale vino. Tu i tamo o problemima vinogradarstva generalno jer je ozaljsko-vivodinski kraj od pamtivijeka vezan uz vinovu lozu, a uglavnom uz vinarstvo samo, odnosno problem (ne)kvalitete vina. Kao što znamo u zadnjih 20-ak godina u tom je kraju stasala nova generacija podrumara, kvaliteta vina podignuta je, rekli bismo, na svjetsku razinu. No, nije bilo uvijek tako. Išlo se na kvantitetu pod svaku cijenu, proizvodili su se razni „direktori“, kiseliši i patvorena vina od kojih se – karikirano – dalo oslijepiti. Sudeći po učestalosti novinskih napisa to je u doba kad je ispijanje gemišta bilo nacionalni „sport“, bio priličan društveni problem. Ako su u nečemu tržišni odnosi i konkurencija neupitno poboljšali kvalitetu i eliminirali „trovače“ s tržišta, onda je to vinarstvo. U okolici Karlovca danas se može nabaviti litra graševine, rizlinga, chardonnaya ili sauvignona vrhunske kvalitete za svega 20-ak kuna.

„Nigdje prirodnog vina“, Karlovački tjednik, 16. svibnja 1968.

U prošlom broju pisali smo o kažnjenim vlasnicima privatnih gostiona koji su prodavali vino, koje nije sa upotrebu. Sada smo u mogućnosti da o tome više kažemo, jer je upravo završio inspekcijski pregled u 16 ugostiteljskih objekata. Rezultat analize uzoraka vina koji su uzeti iz 14 gostiona je poražavajući. Stručnjaci Instituta za vinarstvo u Zagrebu koji su pregledali uzorke ustanovili su da samo jedan udovoljava uvjetima. U spomenutom broju ugostiteljskih objekata nađeno je 9.793 litre vina koje su se nalazile u prometu. Međutim samo 750 litara je bilo ispravno. Utvrđeno je da je količina od 7.500 litara bila patvoreno vino dobiveno miješanjem s vodom i šećerom. Kada su inspektori poslali uzorke vina na pregled zahtijevali su od ugostitelja da te količine ne prodaju: No i pored opomene oni su uspjeli da za to vrijeme prodaju nešto više od 1500 litara patvorenog i pokvarenog vina. Naravno da su time načinili još jedan prekršaj više pa će se naći kod suca za prekršaje.

A što je, međutim s potrošačima koji konzumiraju takvo piće smatrajući da piju prirodna vina. Sada postaje jasno kako su privatnici u mogućnosti da prodaju znatno jeftinije od društvenog sektora, jer sve ove količine pronađene su u gostionama privatnih vlasnika, izuzev u jednom slučaju gdje se radi o objektu u društvenom vlasništvu. Postoji sumnja da je prilikom ove korisne akcije inspektora napravljena i jedna nesmotrena greška. Naime, izvjesna količina vraćena je proizvođaču s namjerom da je ovaj koristi za kućne potrebe. Sumnja se da je ta količina od 1300 litara ponovo dospjela u podrum ugostiteljske radnje iz koje je izvađena. Ostale količine vina, koje nisu odgovarale za normalnu upotrebu onesposobljene su za daljnju prodaju jer je u njih nasuta sol, a 500 litara vina je proliveno da sol ne bi oštetila bačvu.

Zanimljivo je što kaže provedena analiza. Inspektori su i bez nje mogli na osnovu okusa utvrditi da se radi o patvorenom vinu. To bi mogli ustanoviti i obična potrošači, ističu oni, ali nitko do sada od građana nije prijavljivao slične slučajeve. Privatni ugostitelji nabavljaju vino po cijeni od 1,9 do 2,3 dinara za jednu litru iako je grožđe bilo znatno skuplje. Za jednu litru vina potrebno je najmanje kilogram i pol grožđa, čija je cijena prošle godine iznosila oko 2 dinara po kilogramu. Kad bi se radilo o normalnoj proizvodnji onda je jasno da bi se proizvođačima isplatilo prodati grožđe, a ne vino, jer su na njemu dobivali 3 dinara (za 1,5 kg), a za vino 1,90 do 2,30 dinara. Međutim nitko se od njih ne žali, jer se vino dobija na znatno jeftiniji način nego kad se pravi od grožđa. Njihovi apetiti bili su preveliki, jer u tome nisu znali pravu mjeru, pa su proizveli prevelike količine patvorenog vina tako da mu Je cijena na tržištu znatno pala. Inspektori su preporučili vlasnicima privatnih gostiona da ubuduće budu oprezniji kod nabavke vina i da to čine preko poduzeća gdje se vrši stalna kontrola kvalitete. Patvoreno vino, uglavnom je nabavljeno u Krašiću, Plješevici, Donjoj Rijeci i Svetoj Jani. Treba očekivati da će i potrošači poučeni ovim iskustvom ubuduće biti oprezniji.

Pripremio Tihomir Ivka

  • Jedan komentar

    1. Onda je točna ona scena iz legendarnog filma “Tko pjeva zlo ne misli” kad Franjo pita Fulira koje vino želi piti: crno, belo ili plešivičko ?

    Odgovori