KAportal KAretrovizor: Kao da je viša sila htjela - pogoni na slapu na Korani gorjeli su čak pet puta, pa se došlo do ideje da je najbolje izgraditi hotel | Karlovački informativni web portal

KAretrovizor: Kao da je viša sila htjela – pogoni na slapu na Korani gorjeli su čak pet puta, pa se došlo do ideje da je najbolje izgraditi hotel

foto KAfotka.net

Kad govorimo o projektu mini hidrocentrale na Koranskom slapu nesporna je samo jedna činjenica: onaj kompleks izgrađen sredinom 19. stoljeća zapravo već jest neiskorištena hidroelektrana i bog te pitaj koliko je megavata struje ostalo neiskorišteno u sto i nešto godina koliko nam je struja dominantni oblik energije u kućanstvima i industriji. No sve ostalo je sporno, na što je s jučerašnjim prosvjedom ukazala i karlovačka politička oporba. Dakle, prateća zgrada koja bi se gradila na platou iznad turbine bila bi s današnje točke gledišta teška devastacija prostora i potkopavanje karlovačke turističke perspektive za koju se i dalje nadamo da je sjajna, iako malo toga činimo da tako i bude. Drugo, najava da bi investitor gradu kao naknadu davao samo 15 tisuća kune godišnje je bezobrazni atak na javni interes, pogodovanje privatniku kakvo ne uživaju drugi privatnici. Primjerice, ugostitelji samo za pravo da na javnu površinu postave stolce i stolice plaćaju više, slično je i s gradskim haračem, parafiskalnim nametom u vidu trošarine na alkoholna i gazirana pića.

No, kad se okrenete uokolo s platoa iznad turbine jasno je kako javni interes i gradska uprava nisu i inače u dosluhu. Par metara dalje trebao je niknuti veliki hotel, a dobili smo prvu fazu u obliku kafića, sale za svadbe i osebujnog parka s plastičnim životinjama, s drugom fazom izgradnje hotela u neodređenom futuru. S druge pak strane vidimo Aquatiku koja je ispala sjajno, no ne zbog lokalne politike nego činjenice da je financirana EU novcem, pa su onda i prateći natječaji bili transparentni, gradnja tamo nije išla po babi, HDZ-u i stričevima i idejna rješenja nisu smišljali selski političari i fiškali nego ugledna imena iz područja arhitekture. No, ne treba zaboraviti da je zbog loše politike na tom polju prije Aquatike gradski proračun oštećen za oko milijun eura jer je toliko iznosila sudska nagodba s poduzetnikom koji je imao valjane ugovore da tamo izvede projekt „kampa“ ako se tako može nazvati stanica za čuvanje i servis kamper vozila.

Inače, tko god je gradio i ulagao na slapu otkad je podignut 1849.-e godine nije mu se baš posrećilo. Prvim investitorima iz Trsta mlin na čigre izgorio je već tri godine kasnije, pa je novim vlasnicima Pongratzu i Bleiweissu izgorio deset godina kasnije. Sagradili su oni i novi moderni mlin kojeg je 1869. posjetio čak i car Franjo Josip, no i to nije donijelo sreću. Izgorio je opet godinu dana kasnije. Gorio je poslije još 1912. godine. Ako je gorio kao mlin, nakon što je prenamijenjen u tvornicu vune, bilo je samo pitanje vremena kada će planuti zapaljiva vuna. Katastrofalni požar dogodio se 1953. godine i o tome su lokalne novine donijele iscrpan izvještaj. Devastirana tvornica uskoro je poravnata sa zemljom, a Karlovcu je kao svojevrsna uspomena ostao naziv Vunskom polju i turistička perspektiva. Naime, tadašnje su vlasti zaključile da je to atraktivno mjesto idealno za gradnju velikog reprezentativnog hotela. Kakvog danas nemamo.

  • „Požar u tvornici vune“, Karlovački tjednik, 13. rujna 1953.

    U utorak u 12 i 45 sati izbio je u Tvornici vune na Korani veliki požar uslijed kojega je izgorjela čitava zgrada. Prema prvim procjenama posebne komisije koja je izašla na lice mjesta šteta iznosi 80 milijuna dinara. Uništeni su gotovo svi strojevi, kojima je tvornica radila. Osim strojeva izgorjelo je i 3000 kilograma sirovine i nešto gotovih proizvoda. Požar je planuo i razbuktao se od jedne male iskrice. Prema pričanju očevidaca čitav slučaj se dogodio ovako: oko 12 sati u tvornicu je došao radnik ljevaonice željeza Drago Seljan da popravi vodovodne instalacije. On je popravljao vodovod u prizemlju za predenje pamuka. U jednom momentu, kad je vršio zavarivanje voda, zahvativši prašinu od prediva, iskra je pala točno na stroj za čupanje pamuka. Pamuk, što se nalazio u stroju odmah je planuo od te male užarene pahuljice. Radnici su odmah skočili da spriječe požar. U roku od nekoliko trenutaka u vatri se nalazio čitavi stroj. Ali plamen je dostigao strop prije nego što su radnici uspjeli Išta učiniti. Zahvativši strop, koji je obložen krovnom ljepenkom, što je požar veoma pospješilo, vatra je zahvatila čitavo prizemlje šireći se svom žestinom okolnim prostorijama i u visinu. U roku od nekoliko minuta požar je nezadrživom snagom izbio u prvi, drugi i treći kat sve do potkrovlja. Točno u 13 sati vatrogasci su bili obaviješteni o požaru.

    Njihov prvi kamion stigao je za četiri minute Tvornica je bila gotovo sva u plamenu. Automobili vatrogasaca i vojske jurili su u pomoć. Ali sve što se moglo učiniti bilo je da se lokalizira požar kako bi se spasile susjedne stambene zgrade, radiona automehaničkog poduzeća u kojoj su se nalazili strojevi i nekoliko desetaka kamiona kao i susjedno skladište trgovačkog poduzeća „Dubovac“ u kome se nalazilo robe u vrijednosti preko 20 milijuna dinara. Kakvom se brzinom požar rasplamsao, najbolje nam govori slučaj trojice radnika koji su radili u prvom katu. Oni nisu dospjeli da po stepenicama izađu iz zgrade, nego su bili prisiljeni da sa prvog kata jednostavno skoče ili se spuste pomoćnim ljestvama. Dvojica radnika učila su se za skok što na sreću nije završilo težim posljedicama. Jedna radnica spuštala se pomoćnim ljestvama i tom prilikom zadobila lakše ozljede od opeklina. Jačina vatre bila je gotovo neizdržljiva. Vrućina plamena osjećala se čak na nekoliko stotina metara od tvornice. Pa ipak naši vatrogasci sa štrcaljkama u ruci sa smionošću koja zaslužuje samo riječi pohvale, opsjeli su rasplamsalu tvornicu i gasili požar. Andrija Briški, zamjenik komandira i Stjepan Markulin popeli su se na krov susjednih kuća pod veoma teškim uslovima i dali sve od sebe da požar bude spriječen. Potrebno je istaći i požrtvovnost Franje Posa, Slave Butale, Mihajla Vrbanca, Rudolfa Sama i svih ostalih 160 vatrogasaca koji su učestvovali na gašenju požara.

    Osim DVD Karlovac, u pomoć su ubrzo pritekla i ostala vatrogasna društva i gašenje požara trajalo je četiri sata a lokaliziranje je izvršeno za jedan sat. Za gašenje požara bila su angažirana sva raspoloživa sredstva naših vatrogasaca. Vode se potrošilo blizu milijun litara, ali i unatoč velike požrtvovnosti i zalaganja vatrogasaca i pripadnika JNA tvornica nije mogla biti spašena. Poslije požara koji je zadesio ovu tvornicu opet se potvrdila činjenica da su u industrijskim poduzećima našeg grada prilično slabo uvedene preventivne mjere. Osim toga ponovno se moglo vidjeti da su našim vatrogascima neophodno potrebni auto-cisterna većeg kapaciteta, moderniji strojevi i nove cijevi jer su stare gotovo dotrajale. Novčana sredstva bi trebalo pronaći za nabavku novih stvari, jer su one potrebne za spašavanje narodne imovine milionskih vrijednosti.

    Pripremio Tihomir Ivka

  • Odgovori