KA RETROVIZOR – KAportal http://kaportal.rtl.hr Karlovački informativni web portal Mon, 16 Jul 2018 19:42:02 +0000 hr hourly 1 https://wordpress.org/?v=4.9.7 KAretrovizor: Danas se u Domu umirovljenika traži mjesto više, kad je građen mislilo se da će biti teško popuniti njegove kapacitete http://kaportal.rtl.hr/karetrovizor-danas-se-u-domu-umirovljenika-trazi-mjesto-vise-kad-je-graden-mislilo-se-da-ce-se-tesko-popuniti/ http://kaportal.rtl.hr/karetrovizor-danas-se-u-domu-umirovljenika-trazi-mjesto-vise-kad-je-graden-mislilo-se-da-ce-se-tesko-popuniti/#respond Sun, 08 Jul 2018 17:38:50 +0000 http://kaportal.rtl.hr/?p=329734 U vrijeme najsnažnijeg razvoja Karlovca, a tome sad brojimo već pola stoljeća, kad je grad snažno industrijaliziran i građen za današnje standarde nepojmljivom brzinom, struka je smatrala da bi Karlovac na ulasku u novi milenij mogao ući sa sto tisuća stanovnika. Prema tim projekcijama dimenzionirane su novoizgrađene javne građevine, od stambenih preko kulturnih i obrazovnih …

Objava KAretrovizor: Danas se u Domu umirovljenika traži mjesto više, kad je građen mislilo se da će biti teško popuniti njegove kapacitete pojavila se prvi puta na KAportal.

]]>
Dom umirovljenika u Karlovcu – foto KAfotka.net

U vrijeme najsnažnijeg razvoja Karlovca, a tome sad brojimo već pola stoljeća, kad je grad snažno industrijaliziran i građen za današnje standarde nepojmljivom brzinom, struka je smatrala da bi Karlovac na ulasku u novi milenij mogao ući sa sto tisuća stanovnika. Prema tim projekcijama dimenzionirane su novoizgrađene javne građevine, od stambenih preko kulturnih i obrazovnih do sportskih, kao i prometnice.

Prognoze se nisu ostvarile, Karlovac bilježi trend depopulacije od osamostaljenja Hrvatske, što zbog teškog ratnog okružja, što kasnije zbog propasti krupne privrede i slabih šansi za zaposlenje s pristojnim primanjima. Svejedno, ostaje činjenica da su gradski oci i stručnjaci koji su radili na planiranju razvoja grada u to doba većinom gradili Karlovac primjereno današnjim potrebama, no neke stvari su se stubokom promijenile, posebno u stilu života njegovih građana i funkcioniranju obitelji.

Život u velikim obiteljima u kojima žive tri generacije gotovo da je iščezao u gradskim sredinama, a kao posljedica javila se mnogo veća potreba od planiranih za smještaj najmlađih i onih najstarijih. Tako ni dan danas Karlovac nema dovoljno kapaciteta u vrtićima, a isto tako ni u domovima za umirovljenike. To dakako nije samo karlovački trend, tako je svuda u Hrvatskoj. Hrvatska ima tri državna i 52 decentralizirana doma s podružnicama. Uz njih, tržišna ekonomija dovela je do osnivanja preko stotinu privatnih domova i oko 300 obiteljskih domova. Javni domovi su ostali želja mnogima jer je u njima usluga u većini slučajeva bolja nego u privatnim gdje je sve u službi profita, a i bitno su jeftiniji. Nije stoga čudo da je u javnim domovima (ukupnog kapaciteta oko 11 tisuća), svoje mjesto čeka čak 70.000 ljudi koji su predali zahtjev za smještaj. U karlovačkom Domu za starije „Sv. Antun“ potražnja za smještaj višestruko nadmašuje njegov kapacitet. Koliko su se vremena promijenila, dokazuje i bojazan od prije 30 godina kad je za tadašnje standarde ogromni dom u Kukuljevićevoj ulici bio građen, da će biti teško popuniti njegove kapacitete.

„Kako popuniti kapacitete?“ Karlovački tjednik, 18.02.1988.

Kukuljivićeva ulica u karlovačkoj Zvijezdi sad već ima drugi lik, zahvaljujući izgradnji Doma umirovljenika. Impozantno zdanje postalo je dio gradske vizure. Kakva je sadašnja situacija s objektom, početkom rada radne organizacije i useljenjem u Dom?

Najkraće rečeno, ubrzanim aktivnostima treba nadoknaditi postojeća zakašnjenja u izgradnji te neće, izgleda, biti pomjeranja roka za početak rada Doma, 6. svibnja, Dana općine Karlovac…

Kad je počela akcija izgradnje Doma, isticalo se kakko je na regiji sve više starih osoba, kako je mnogo zainteresiranih za smještaj u Domu i kako se izdvajaju velika sredstva za smještaj osoba u domovima po drugim regijama. Bilo je i drugih motiva za izgradnju Doma ali su ovi, čini se, bili osnovni. I sada su, dakako. No posljednje ankete daju paradoksalne podatkeda je malo osoba zainteresiranih za smještaj u Domu. Prema sadašnjim iskazima ima ih oko 150, a kapacitet Doma je gotovo 200 ležajeva. Dva su tome uzroka. Prvi je prirodna želja starijih osoba da ostanu u sadašnjoj životnoj sredini dokle god im zdravlje to dopušta. Drugi je još uvijek nepoznata cijena smještaja, iako se zna da će biti visoka i da će za gotovo svakog korisnika trebati osigurati plaćanje razlike između cijene smještaja i iznosa koji će se izdvajati iz njegove mirovine u tu svrhu. Izdvajat neće samo SIZ-ovi već, prije svega, prema zakonskim odredbama, njihovi potomci. S druge strane, sve je više potreba za stacionarnim smještajem starih osoba, ima i socijalnih slučajeva, a tu su još i osobe sa smetnjama u ponašanju.

Sva ta pitanja potaknuta su i na Sekciji za zdravstvo i socijalnu politiku Konferencije SSRNH Karlovca i formirana komisija koja treba provesti konačno anketiranje i sagledavanje potreba korištenja Doma. Po svemu, kako je predviđeno, Dom će i dalje biti namijenjen umirovljenicima koji u njemu žele zadržati aktivnosti u društvenim, kulturnim i rekreativnim sadržajima. Dakako, postojat će i stacionarni dio. Što se tiče popune kapaciteta ona u početku i ne može biti stopostotna, već Dom treba postepeno primati svoje stanovnike…

Bilo kako bilo, izgradnja Doma umirovljenika i njegov početak rada ukazuje na krupne socijalne promjene u našem društvu na koje treba pravovremeno i kvlitetno reagirati i, jasno, što je moguće više ih predvidjeti i preventivno djelovati kako bi se ublažile negativne posljedice.

Pripremio Tihomir Ivka

Objava KAretrovizor: Danas se u Domu umirovljenika traži mjesto više, kad je građen mislilo se da će biti teško popuniti njegove kapacitete pojavila se prvi puta na KAportal.

]]>
http://kaportal.rtl.hr/karetrovizor-danas-se-u-domu-umirovljenika-trazi-mjesto-vise-kad-je-graden-mislilo-se-da-ce-se-tesko-popuniti/feed/ 0
KAretrovizor: Bivša Jugoturbina s američkim vlasnikom gubi razvojni odjel, a nekad su u Karlovcu razvijali nuklearni program http://kaportal.rtl.hr/karetrovizor-bivsa-jugoturbina-s-americkim-vlasnikom-gubi-razvojni-odjel-a-nekad-su-u-karlovcu-razvijali-nuklearni-program/ http://kaportal.rtl.hr/karetrovizor-bivsa-jugoturbina-s-americkim-vlasnikom-gubi-razvojni-odjel-a-nekad-su-u-karlovcu-razvijali-nuklearni-program/#respond Sun, 01 Jul 2018 17:21:08 +0000 http://kaportal.rtl.hr/?p=328672 Sa žalošću pratimo poteze zadnjeg vlasnika najvitalnijeg dijela nekadašnje karlovačke metalske mega tvrtke Jugoturbina, koja je u naponu snage i ambicije zapošljavala kao SOUR (složena organizacija društvenog rada) danas nevjerojatnih deset tisuća radnika, od toga u samom jugoturbinskom bazenu iliti poslovnoj zoni kako se to danas naziva, šest tisuća. Dakle, treći strani vlasnik Tvornice parnih …

Objava KAretrovizor: Bivša Jugoturbina s američkim vlasnikom gubi razvojni odjel, a nekad su u Karlovcu razvijali nuklearni program pojavila se prvi puta na KAportal.

]]>
Nuklearna elektrana Krško

Sa žalošću pratimo poteze zadnjeg vlasnika najvitalnijeg dijela nekadašnje karlovačke metalske mega tvrtke Jugoturbina, koja je u naponu snage i ambicije zapošljavala kao SOUR (složena organizacija društvenog rada) danas nevjerojatnih deset tisuća radnika, od toga u samom jugoturbinskom bazenu iliti poslovnoj zoni kako se to danas naziva, šest tisuća. Dakle, treći strani vlasnik Tvornice parnih turbina (kao dijela Jugoturbine) nakon 1990-e godine, odnosno vodstvo američkog General Electrica, neosjetljivo na karlovačku metaluršku ostavštinu, tradiciju i kontinuitet razvoja, bez potrebe da razbija glavu što znači ukidanje odjela inženjeringa za jedan grad kao što je Karlovac, namjerilo se upravo učiniti upravo tako nešto. Vođen hladnom logikom profita, odlučili se da im odjel razvoja, odnosno metalurška inteligencija u Karlovcu više ne treba i zacrtali su se riješiti 130 inženjera koji su kao odjel činili tu karlovačku metaluršku inteligenciju. Koga briga što je to loša vijest za Karlovac i za njegov dugoročni razvoj. Što pljačkaškom privatizacijom, što lošom politikom Karlovac je – kao nekad jaki industrijski grad s vrhunskom industrijskom inteligencijom – u zadnjih 28 godina samostalnosti jednostavno gasio svoje razvojne odjele u mnogim industrijama, a onda i samu proizvodnju u mnogo slučajeva. Čast izuzecima kao što je HS produkt. Uz ovu žalopojku, mali podsjetnik na stara vremena kad je Karlovac kao sredina prštao od ambicioznosti i kad je malo toga bilo nemoguće i nedostižno, računajući tu i odjel za razvoj nuklearne opreme…

„Osnovan odjel za razvoj nuklearne opreme“, Karlovački tjednik, 21.01.1982.

„Jugoatomenergo“, poslovna zajednica za projektiranje i izgradnju nuklearnih elektrana, i nuklearna elektrana „Krško“ potpisali su sporazum o međusobnoj poslovno-tehničkoj suradnji na održavanju i remontu naše prve nuklearke. Članovi „Jugoatomenerga“ su 12 kolektiva jugoslavenske strojogradnje i elektrotehnike, među kojima i SOUR „Jugoturbina“, odnosno radne organizacije: Tvornica parnih turbina, Tvornica dizel motora i Tvornica pumpi.

Ovo gotovo ne bi zaslužilo širu pažnju od obične novinske vijesti da se ne radi o povijesnom datumu za jugoslavensku privredu. Prodor je to, sasvim je izvjesno, domaće strojogradnje u nuklearni program, stvaranje privrednog jezgra koje će danas sutra biti sposobno da projektira, izgradi i vlastitim snagama opremi nuklearnu elektranu. Na „Krškom“ se, naime, neće stati. Predviđeno je da se do kraja stoljeća u Jugoslaviji izgradi još devet nuklearnih elektrana snage 1000 megavata. Razvijanjem poslovne zajednice „Jugoatomenergo“, odnosno njezinih članica, oslobađamo se ovisnosti od uvoza opreme i znanja za nuklearke, a stvaraju se i uvjeti da se kao proizvođači opreme za nuklearne elektrane s vremenom pojavimo u zemljama trećeg svijeta.

Kolektivi SOUR-a „Jugoturbina“ u tome imaju veliku ulogu i, već sada, određeno iskustvo. Tvornica parnih turbina debitirala je u „Krškom“ gdje je montirala i i preuzela održavanje turbine „Westinghouse“ snage 664 megavata. U izgradnji naše prve nuklearke zapisano je i ime Tvornice pumpi. Ovaj kolektiv je u kooperaciji s KSB-om isporučio dvije rashladne pumpe i nekoliko manjih iz vlastitog proizvodnog programa. Tvornica dizel motora, radna organizacija s najviše iskustva u opremanju nuklearnih elektrana, preuzela je održavanje havarijskog agregata. Već 1976. godine Tvornica dizel motora isporučila je za potrebe nuklearne elektrane u SSSR-u havarijski dizel agregat, a do sada je proizvedeno 15 takvih agregata koji se mogu montirati u svaki nuklearnu elektranu snage do 1000 megavata.

Kako bi spremno dočekala izgradnju naše druge nuklearne elektrane SOUR „Jugoturbina“ osnovala je Odjel za razvoj nuklearne opreme čiji je osnovni zadatak proširenje i usavršavanje programa u okviru „Jugoatomenerga“ i proučavanje nuklearne tehnologije u svijetu. U suradnji s Elektrotehničkim i Strojarskim fakultetom iz Zagreba, te s drugim institutima i tvornicama školuju se potrebni kadrovi.

Utvrđeni su i konkretni razvojni zadaci pojedinih kolektiva. Tvornica parnih turbina priprema se za izgradnju nove tvornice koja će, prema licenci švicarske tvrtke BBC, moći proizvoditi turbine i do 1000 megavata…U tvornici pumpi intenzivno se radi na pripremi dokumentacije za proizvodnju glavnih i pomoćnih napojnih pumpi za potrebe nuklearnih elektrana zemalja SEV-a. Ugovorom je dogovorena isporuka 25 glavnih i 20 pomoćnih napojnih pumpi. Tvornica dizel-motora se svojim motorima dokazala (SSSR i Čehoslovačka) i osigurala daljnje poslove kako u zemlji tako i u inozemstvu.

Pripremio Tihomir Ivka

Objava KAretrovizor: Bivša Jugoturbina s američkim vlasnikom gubi razvojni odjel, a nekad su u Karlovcu razvijali nuklearni program pojavila se prvi puta na KAportal.

]]>
http://kaportal.rtl.hr/karetrovizor-bivsa-jugoturbina-s-americkim-vlasnikom-gubi-razvojni-odjel-a-nekad-su-u-karlovcu-razvijali-nuklearni-program/feed/ 0
KAretrovizor: Karlovačke groznice subotnje večeri – vremena u kojima disko nije bio “kolo šumadijsko” http://kaportal.rtl.hr/karetrovizor-karlovacke-groznice-subotnje-veceri-vremena-u-kojima-disko-nije-bio-kolo-sumadijsko/ http://kaportal.rtl.hr/karetrovizor-karlovacke-groznice-subotnje-veceri-vremena-u-kojima-disko-nije-bio-kolo-sumadijsko/#comments Sun, 24 Jun 2018 18:45:47 +0000 http://kaportal.rtl.hr/?p=327944 Po popisu stanovništva 1991. godine Karlovac je bio sedmi hrvatski grad po veličini, iza petog Zadra i s oko 2000 stanovnika manje od šeste Pule. U međuvremenu, Zadar je jedini sačuvao sličan broj stanovnika, Pula je sa 62 tisuće pala na 57, a Karlovac se po broju stanovnika smanjio sa 60 na 55 tisuća (od 2011. …

Objava KAretrovizor: Karlovačke groznice subotnje večeri – vremena u kojima disko nije bio “kolo šumadijsko” pojavila se prvi puta na KAportal.

]]>
kafotka.net

Po popisu stanovništva 1991. godine Karlovac je bio sedmi hrvatski grad po veličini, iza petog Zadra i s oko 2000 stanovnika manje od šeste Pule. U međuvremenu, Zadar je jedini sačuvao sličan broj stanovnika, Pula je sa 62 tisuće pala na 57, a Karlovac se po broju stanovnika smanjio sa 60 na 55 tisuća (od 2011. zasigurno i za još koju tisuću). Što zbog ratnih kretanja (Slavonski Brod), a što zbog gospodarskog razvoja zagrebačke okolice (Velika Gorica), spomenuta su dva grada prestigla Karlovac, koji je tako 2011. godine pao na deveto mjesto na ljestvici. No taj demografski sunovrat nije trebao imati utjecaja na njegovu urbanost potvrđenu u kasnim osamdesetrima prošlog stoljeća. Ali, ipak jest zbog niza faktora, prije svega zbog promjene demografske strukture, ali i strukture vladajućih koji su – karikirano – nekako više preferirali tamburice od rock’n’rolla i smatrali Dane piva vrhom karlovačke kulturne ponude. Novi šerifi u gradu što su na Danima piva, kad im je popodnevni jazz na Trgu bana Jelačića (dok sve nije premješteno na poljanu pored Korane primjereniju profilu tog „festivala“), ometao izjedanje janjetine, tražili od organizatora da se malo stišaju i kasnije se branili da su samo apelirali na šefa orkestra da „spusti za oktavu niže“…

Uglavnom, pod takvim i sličnim likovima Karlovac je ostao bez važnog obilježja jednog grada kao što je kino, ali i bez nekih sadržaja za koje se očekivala privatna inicijativa. Naime, Karlovac nema ni klasični disko, odnosno noćni klub. Ono što bi se tako htjelo nazvati, a zapravo su cajkaški barovi, ne računamo i nikad nećemo računati u tu kategoriju. Kafića ima na svakom ćošku, neki od njih figuriraju i kao noćni klubovi jer rade dokasna, ali to bi bilo uglavnom to, i to uglavnom nije to. Drugim riječima, kao što današnji klinci moraju s roditeljima potegnuti do Zagreba da bi osjetili ugođaj kina, tako isti ti roditelji bolje od svoje djece znaju što znači mrak noćnog kluba išaran light shovom i odsjajem disko kugle. Možda jest romantiziranje „bolje“ prošlosti, ali činjenica je da je Karlovac nekad imao disko klubove („Nula“ prije svih), u kojima su se skupljali tadašnji „selebritiji“ s glazbene i sportske scene (nogometaši Dinama prije svega). Otvarali su se disko klubovi osamdesetih na raznim mjestima. Uz mitski „Hrvatski“ gdje se vikendom nije skupljao „jet-set“ kao u „Nuli“ već obična mlađarija, sjećamo se „Cherrya“ uz kavanu „Neboder“ gdje je donedavno bila smještena „Konzumova“ trgovina, pa onda i diska u danas devastiranom hotelu „Central“. Popularan je bio i disko na otvorenom na Foginovom kupalištu. Otvarali su se disko klubovi i dobro radili i na široj periferiji kao „Lero“ u Belaju…A onda su došla neka druga vremena. Ono što je nekad sviralo na seoskim vatrogasnim zabavama i kordunskim svadbama, nekim je čudnim i tužnim scenarijem postalo zvukom karlovačkih ulica. Disko je kao obilježje urbanosti odbačen na smetlište povijesti…

A koliko je nekad disko klub značio u životu mladih Karlovčana, najbolje ilustrira nadahnuta odu Hrvatskom domu autora koji je u ovom slučaju ostavio samo inicijale B. M. Nažalost, u današnje vrijeme, ni vlast ni privatnici nemaju blage veze što učiniti s jednom od najljepših dvorana za koncerte
i slične manifestacije, koja i dalje trune.

„Gdje večeras“, Karlovački tjednik, 29.01.1981.

Skrenete li iz Radićeve u Kurelčevu ulicu (ili udarite prečice kraj „Sokare“), nakon stotinjak metara naći ćete se pred velebnim zdanjem kojem bi sigurno pozavidjela washingtonska Bijela kuća ili čak Taj Mahal u Indiji. Ta grandiozna, graciozna, čudesna, velelijepa, prekrasna, predivna, ljupka, simpatična,
izvrsna, fantastična, fenomenalna građevina predstavlja Hram mladosti, naročito subotom i nedjeljom. Popularni „Hrvatski“ kako mu ime daju njegovi posjetioci, čija se dob kreće negdje od 13 do 23 godine, najposjećejeniji je disko u čitavom Karlovcu i najomiljenije subotnje večernje izletište. Za 20 dinara koliko iznosi prosječni subotnji kapital posjetioca, može se dobro provesti. Naime, za bijednu svoticu možeš dobiti punu vreću najkvalitetnijeg duhanskog dima, koji se bukvalno može brati po zraku u tajanstvenoj unutrašnjosti Hrvatskog doma. Osim toga, mrežnica oka bit će vam zasićena svjetlosnim efektima raznih boja i oblika. Pa onda naše uši! Naše su uši gladne novih zvukova, tonova, glazbenih ljestvica, i ovdje će naše uši biti site do bubnjića. No krenimo od ulaza.

Penjući se širokim stepenicama, imate osjećaj da ulazite u ogromni jumbo-jet gdje vas na ulazu dočekuju galantne stjuardese (iako su stjuardi u većini) a iz mračne utrobe čuje se moćni turbo mlazni raketni motor. Ulazeći u raskošno predvorje nalik na zubarsku čekaonicu sastat ćete se s prvim doživljajem za vaše tijelo i emocije. Ponosno zurite u crveni papirić jer ste svjesni da ste i vi jedan od tisuću sretnika koji je uspio ugrabiti tako vrijednu stvarčicu . Međutim, u posljednje vrijeme nestrpljivi poklonici muzike sve više pribjegavaju mitu, korupciji dajući novac za kartu poznaniku koji je imao
sreću da se probije u sam vrh čekača karata… A onda ekstaza! Srce vam lupa sve u 16, kosa na glavi vam se diže od električnog uzbuđenja, a noge
vam malaksaju i drhte kao prut na vodi i žude da kroče u misteriozni disko-svijet. Pogled vam najprije pada na glave posjetilaca koje se dižu i spuštaju u ritmu…Malo kasnije zamijetite na horizontu ljudsku priliku koja uporno pokušava privući pažnju mnogobrojnih uzvanika. To je čovjek koji stavlja ploče na gramofon ili bolje rečeno konjičkim dijalektom – disk džokej. Pogled vam se diže u visine gdje vas zasjepljuju žičana svjetla neurotskih sijalica koje zaluđene muzikom pale i gase svoje žarke niti. Genijalno!

Visoko gore na matičnoj pozornici zatamnjenoj gramofonskim poklopcima sve odiše mitskim okultizmom. Djelovanjem crne magije manifestirane kroz disko-muziku, vjernici i dalje miču svoja tjelesa pokrenuta tajanstvenim zvukom zvukom disko ritma. Manimo se okultizma i sagledajmo socijalnu strukturu diska. Bacite li oko na tu gustu masu, plave, žute, crne, ljubičaste i druge kose, primjetiti ćete da je prostor diska podijeljen u nekoliko rajona. Lijevi ugao od pozornice naziva se obično pankersko-klošarski rajon. Sredina je rezervirana za tzv. ušminkane čagere, koji uživaju da su u centru pažnje dok njihovo tijelo nosi ludi disko ritam. Sa strane uz uz zidove, postavljene su svečane lože s daščanim sjediljkama, za iznemogle čagere ili nesretne zaljubljenike koji onda izgubljeno zure u crni parket diska. Oko sredine postavljen je improvizirani dvosmjerni auto-put kojim se dolazi do najudaljenijih predjela diska. Eto, to bi bila demogeografska obilježja Hrvatskog doma, subotnjeg i nedjeljnog sastajališta karlovačke omladine.

Objava KAretrovizor: Karlovačke groznice subotnje večeri – vremena u kojima disko nije bio “kolo šumadijsko” pojavila se prvi puta na KAportal.

]]>
http://kaportal.rtl.hr/karetrovizor-karlovacke-groznice-subotnje-veceri-vremena-u-kojima-disko-nije-bio-kolo-sumadijsko/feed/ 3
KAretrovizor: Karlovac je nekad bio jedan od najindustrijaliziranijih gradova u državi ali uz visoku cijenu – bio je i među najzagađenijim http://kaportal.rtl.hr/karetrovizor-karlovac-je-nekad-bio-jedan-od-najindustrijaliziranijih-gradova-u-drzavi-ali-uz-visoku-cijenu-bio-je-i-medu-najzagadenijim/ http://kaportal.rtl.hr/karetrovizor-karlovac-je-nekad-bio-jedan-od-najindustrijaliziranijih-gradova-u-drzavi-ali-uz-visoku-cijenu-bio-je-i-medu-najzagadenijim/#comments Sun, 17 Jun 2018 18:11:07 +0000 http://kaportal.rtl.hr/?p=326926 Posljedice karlovačke deindustrijalizacije uzrokovane ratom, ali i pogubnom politikom pljačkaške privatizacije u osebujnom poimanju kapitalizma po rođačkom, nacionalnom i stranačkom ključu, bile su teške. Tisuće izgubljenih radnih mjesta, dugogodišnji zastoj u razvoju, depopulacija i osiromašenje većeg dijela pučanstva. Stvari su se sad, reklo bi se, stabilizirale, ljudi su se navikli da poslovi više nisu doživotni …

Objava KAretrovizor: Karlovac je nekad bio jedan od najindustrijaliziranijih gradova u državi ali uz visoku cijenu – bio je i među najzagađenijim pojavila se prvi puta na KAportal.

]]>
Tvornica Josip Kraš – foto KAfotka.net

Posljedice karlovačke deindustrijalizacije uzrokovane ratom, ali i pogubnom politikom pljačkaške privatizacije u osebujnom poimanju kapitalizma po rođačkom, nacionalnom i stranačkom ključu, bile su teške. Tisuće izgubljenih radnih mjesta, dugogodišnji zastoj u razvoju, depopulacija i osiromašenje većeg dijela pučanstva. Stvari su se sad, reklo bi se, stabilizirale, ljudi su se navikli da poslovi više nisu doživotni kao nekad, da izvan javnih službi plaća a i profit ne padaju s neba…, nije lako, ali se nekako živi. Kad ne ide, a mnogima ne ide, pakiraju se koferi pa put Njemačke i Dublina, i to ne samo mladi.

U obrnutom pak procesu, poslije jednog drugog rata, onog 2. svjetskog, u ubrzanoj industrijalizaciji, Karlovac je zahvaljujući svom položaju, industrijskoj tradiciji, ali prije svega visokoj ambiciji svojih vodećih političara izrastao u jedan od najvećih industrijskih centara bivše Jugoslavije i privlačio ljude. O tome dovoljno govori činjenica da je od kraja 2. svjetskog do Domovinskog rata više nego udvostručio broj stanovnika.

No, kao što je cijena spomenute deindustrijalizacije u društvenom smislu bila visoka, ništa niža nije bila cijena industrijalizacije, samo na drugi način. Naime, kao što se vidi iz teksta u nastavku, Karlovac, osim što je bio jedan od najrazvijenijih, bio je i jedan od najzagađenijih gradova bivše države. U ono doba to nije bio presudni faktor života u jednom gradu, danas nam je ipak nekako draže da su i po cijenu gubitka radni mjesta nestali sve ti pogoni „prljavih“ industrija sagrađenih u strogom centru grada.

„Karlovac na optuženičkoj klupi“, Karlovački tjednik, 10. lipnja 1982.

Višegodišnja istraživanja kopatrole (zagrebačkog „Vjesnika“) koja ispituje zagađenost čovjekove okoline u SR Hrvatskoj, pokazala su da Karlovac spada u red onih gradova u kojem se poduzima najmanje mjera na otklanjanju najvećih zagađivača. Ova ocjena bila je povod da ekipa ekopatrole, zajedno sa Sekcijom za komunalna pitanja i zaštitu čovjekove okoline OK SSRN Karlovca, organizira javnu raspravu na kojoj će se razmatrati nalazi ekopatrole i čuti riječ najodgovornijih rukovodilaca radnih organizacija koje najviše zagađuju čovjekovu okolinu.

Podloga za raspravu bit će nalazi ekopatrole na osnovu istraživanja čovjekove okoline u Karlovcu. Mjerenja su pokazala da Karlovčani udišu najzagađeniji zrak. Ispuštanje sumpornog dioksida i čađi iz kućnih ložišta, OOUR-a Gumara i OOUR-a Toplana, posebno zimi, povećavaju koncentraciju zagađenosti iznad zakonski dozvoljenih granica. Otpadne vode industrije, posebno klaonice, „Lole Ribara“, OOUR-a „Kožara“, „Vunateksa“ i drugih slijevaju se u Kupu bez prethodnog pročišćavanja, iako su po Zakonu o vodama kolektivi bili obavezni do 31.12. 1980. izgraditi, odnosno osposobiti uređaje za pročišćavanje otpadnih voda.

Buka s brzih gradskih prometnica i željezničke pruge, prelazi dozvoljene granice. Pješačka zona postoji samo na papiru jer je ispresjecana cestama.

Ekipa ekopatrole već tri godine provodi ova mjerenja i na temelju toga utvrđuje i rang-listu najčistijih gradova u republici. U prvoj akciji (1979. godine), Karlovac je zauzeo visoko treće mjesto, godinu dana kasnije bio je šesti, a prošle godine tek jedanaesti. Gledajući po pojedinim kategorijama, Karlovac je obično dobro plasiran u kategoriji kvalitete voda, zelenila, kulture, otpadaka i čistoće, te organiziranosti zaštite. Međutim, uvijek zauzima slabo mjesto u kategoriji stanova, buke, zraka, javnog prometa…

Na osnovi svega iznesenog, ekopatrola optužuje grad Karlovac, odnosno relevantne organe uprave i inspekcije, što do sada nisu poduzete akcije da se smanji zagađenost zraka, što nije organizirana služba za praćenje kvalitete zraka i razrađene mjere za sanaiju ovakvog stanja. Karlovac se optužuje i zbog nepoštivanja Zakona o vodama kao i zbog nepoduzimanja mjera da se smanji zagađenost Kupe, Korane, Dobre i Mrežnice.

Pripremio Tihomir Ivka

Objava KAretrovizor: Karlovac je nekad bio jedan od najindustrijaliziranijih gradova u državi ali uz visoku cijenu – bio je i među najzagađenijim pojavila se prvi puta na KAportal.

]]>
http://kaportal.rtl.hr/karetrovizor-karlovac-je-nekad-bio-jedan-od-najindustrijaliziranijih-gradova-u-drzavi-ali-uz-visoku-cijenu-bio-je-i-medu-najzagadenijim/feed/ 1
KAretrovizor: Popularna laž je da prije nisi smio reći da si Hrvat i da ideš u Crkvu – istina je da se odgovaralo za stvari koje su i u demokraciji kažnjive http://kaportal.rtl.hr/karetrovizor-popularna-laz-je-da-prije-nisi-smio-reci-da-si-hrvat-i-da-ides-u-crkvu-istina-je-da-se-odgovaralo-za-stvari-koje-su-i-u-demokraciji-kaznjive/ http://kaportal.rtl.hr/karetrovizor-popularna-laz-je-da-prije-nisi-smio-reci-da-si-hrvat-i-da-ides-u-crkvu-istina-je-da-se-odgovaralo-za-stvari-koje-su-i-u-demokraciji-kaznjive/#respond Sun, 03 Jun 2018 19:42:22 +0000 http://kaportal.rtl.hr/?p=324868 Iako se danas popularna laž da se u socijalizmu nije smjelo reći da si Hrvat i da ideš u crkvu, uzima zdravo za gotovo, činjenica jest da čak ni poslije Hrvatskog proljeća – te najžešće manifestacije nacionalne emancipacije od 1945.-e do 90.-e – niti jedan Karlovčanin zbog podrške Savki Dabčević i Miki Tripalu nije završio …

Objava KAretrovizor: Popularna laž je da prije nisi smio reći da si Hrvat i da ideš u Crkvu – istina je da se odgovaralo za stvari koje su i u demokraciji kažnjive pojavila se prvi puta na KAportal.

]]>
Sud u Karlovcu – foto KAfotka.net

Iako se danas popularna laž da se u socijalizmu nije smjelo reći da si Hrvat i da ideš u crkvu, uzima zdravo za gotovo, činjenica jest da čak ni poslije Hrvatskog proljeća – te najžešće manifestacije nacionalne emancipacije od 1945.-e do 90.-e – niti jedan Karlovčanin zbog podrške Savki Dabčević i Miki Tripalu nije završio u zatvoru. Doduše, neki od istaknutih tadašnjih lokalnih političara poput Josipa Boljkovca gurnuti su zbog toga na političku marginu i izgubili političke položaje, ali to je logična i prilično blaga posljedica kakve gledamo i danas kad u jednom unutarstranačkom sukobu (što je Hrvatsko proljeće s razine djelovanja Komunističke partije i bio), poražena strana gubi funkcije i ne mnogo više od toga.

Stvari nikad ne treba gledati crno-bijelo jer su uvijek bile i ostale sive. Treba razumjeti vrijeme i kontekst; Titova Jugoslavija bila je crna diktatura do negdje 1955. kad se i zbog političkog vica moglo završiti na preodgoju na Golom otoku, ali u kasnijim razdobljima čak i liberalniji politčki sustav s mnogo više javne rasprave o važnim stvarima i upliva mišljenja običnog čovjeka na njih negoli je to slučaj danas u našoj demokraciji kad je sloboda iznošenja mišljenja gotovo bezgranična, a – paradokslano – mogućnost utjecaja na promjenu političke paradigme minimalna.

Danas će mnogi i u Karlovcu, pogotovo oni stariji i nekad uvjereni komunisti reći da su iz ovog ili onog razloga bili žrtve sistema, da su bili proganjani i ušutkavani što je uglavnom romansiranje prošlosti. To su priče za malu djecu, to je jednostavno takav soj ljudi; kao što su nekad bili zadrti komunisti, danas su zadrti katolici i „Hrvatine“, a sve priče o tome kako su nešto morali u prošlom sustavu, kako su zavedeni, kako su bili prisiljeni raditi za represivni sustav, samo je pranje vlastite savjesti i pokušaj hvatanja pozicija u novom sustavu. Karijeristi, oportunisti, ljigavci… Uglavnom, osim zbiljskih disidenata poput „svetog“ Vlade Gotovca, većina „proganjanih“ su s razlozima koji bi i danas bili kažnjivi završavali u sudnicama; od privrednog kriminala do niskih strasti…Njihov pad je ionako bio privremen: uskrsnuli su u novom sistemu kao pravednici i domoljubi, a zapravo su trebali biti lustrirani i nikad se više nisu trebali baviti bilo kakvim javnim poslom. Da je bilo tako, Hrvatska bi danas bila bolja zemlja.

„Osuđena zbog izazivanja nacionalne netrpeljivosti“, Karlovački tjednik, 25. 06. 1981.

Zbog krivičnog djela neprijateljske propagande, te izazivanja nacionalne, rasne i vjerske netrpeljivosti Krivično vijeće Okružnog suda u Karlovcu osudilo je  A. Š. iz Karlovca na 18 mjeseci zatvora. Pored toga, Vijeće je izreklo i zaštitnu mjeru zabrane pedagoškog rada u trajanju od tri godine nakon izdržavanja kazne.

Prema optužnici, koja je dokazana, A. Š. je od 1978. do ožujka 1981. godine slala anonimne poštanske pošiljke na adrese nekih Karlovčana u kojima ih je vrijeđala, pogrdno se izražavajući o njihovoj nacionalnoj pripadnosti, te iznoslila niz tvrdnji koje je sud okvalificirao kao krivično djelo.

Kako je pošiljke pisala vlastoručno, stručni radnici Zavoda za kriminološka vještačenja i istraživanja SR Hrvatske i SR Slovenije nepobitno su dokazali da je A. Š. autor tekstova.

Pripremio Tihomir Ivka

Objava KAretrovizor: Popularna laž je da prije nisi smio reći da si Hrvat i da ideš u Crkvu – istina je da se odgovaralo za stvari koje su i u demokraciji kažnjive pojavila se prvi puta na KAportal.

]]>
http://kaportal.rtl.hr/karetrovizor-popularna-laz-je-da-prije-nisi-smio-reci-da-si-hrvat-i-da-ides-u-crkvu-istina-je-da-se-odgovaralo-za-stvari-koje-su-i-u-demokraciji-kaznjive/feed/ 0
KAretrovizor: Supkulturna tekovina socijalizma u Karlovcu – snifanje ljepila i “šlagiranje” apaurinima http://kaportal.rtl.hr/karetrovizor-supkulturna-tekovina-socijalizma-u-karlovcu-snifanje-ljepila-i-slagiranje-apaurinima/ http://kaportal.rtl.hr/karetrovizor-supkulturna-tekovina-socijalizma-u-karlovcu-snifanje-ljepila-i-slagiranje-apaurinima/#comments Sun, 27 May 2018 18:33:21 +0000 http://kaportal.rtl.hr/?p=323945 „Jede se kavijar, pije se džin ima se para, ima se s’ čim, ponekad trava, nikad heroin, jer ja sam guzonjin sin“… Ovako nekako bi se ova slikovita pričica smještena u predratno Sarajevo, mogla precrtati i na predratni Karlovac. Možda je od ovih stihova za Karlovac primjerenija jedna druga pjesma, ona Ramonesa, „Now I wanna …

Objava KAretrovizor: Supkulturna tekovina socijalizma u Karlovcu – snifanje ljepila i “šlagiranje” apaurinima pojavila se prvi puta na KAportal.

]]>
foto ilustracija – KAfotka.net

„Jede se kavijar, pije se džin ima se para, ima se s’ čim, ponekad trava, nikad heroin, jer ja sam guzonjin sin“… Ovako nekako bi se ova slikovita pričica smještena u predratno Sarajevo, mogla precrtati i na predratni Karlovac. Možda je od ovih stihova za Karlovac primjerenija jedna druga pjesma, ona Ramonesa, „Now I wanna sniff some glue“ jer je ljepilo bilo najeftiniji i najbrži način za „šlagiranje“. Ipak, koliko god se u predratno vrijeme podizala panika oko porasta broja narkomana, teške droge su slabo ili nikako dolazile do Karlovca.

Čak i one koje bismo s vremenske distance mogli svrstati u kategoriju djece „crvene“ aristokracije, svoju dokonost i bogatstvo nisu upražnjavali posezanjem za težim drogama. One su u Karlovac došle nekako za Domovinskog rata, jer se iz opće depresivne atmosfere pojavila potreba za uži krug klijentele, ali možda i banalnijeg razloga: postale su dostupnije, prije svega kanalima iz Zagreba, ali i iz pravca juga preko vpjnika koji bi se iz ovog ili onog razloga našli u Karlovcu, a prije rata imali su veze s narkomanskom scenom dalmatinskih gradova. No, osim tog ekscesnog razdoblja koja su kasnije rezultirala s nekoliko tužnih smrti od predoziranja, Karlovac nikad nije imao zabrinjavajuću narkomansku scenu. Ovislio je to svakako i politici PU karlovačke, ovisno o tome tko bio načelnik i zauzimanja stava da li ganjati klince koji zapale joint u parku ili imati nultu toleranciju na svaki znak da u Karlovac dolaze teške droge, prije svega letalni heroin. Poznavatelji scene kažu da se broj heroinskih ovisnika danas u Karlovcu može nabrojati na prste jedne ruke što je svakako podatak s kojim možemo biti zadovoljni. Da se poslužimo neutralnim rječnikom političara, možemo reći da je situacija po tom pitanju u Karlovcu stabilna s tendencijom stagnacije. A kako je bilo u vrijeme kad je droga još bila tabu tema, marihuana trpana u isti koš s heroinom i kokainom, a Apaurin smatran sredstvom za drogiranje mladih? Odgovor pročitajte u tekstu u nastavku, „posuđenom“ iz sad već davne 1982. godine.

„Raste broj narkomana“, Karlovački tjednik, 21.01.1982.

Na temelju raspoloživih podataka dobiva se dojam da narkomanija poprima sve šire razmjere i u Karlovcu. Prema procjenama stručnjaka, odjela za borbu protiv narkomanije karlovačkog OSUP-a i liječnika u Medicinskom centru iz Karlovca, danas u gradu ima pedesetak narkomana. Međutim, vjeruje se da je to tek trećina stvarnih uživalaca droge u Karlovcu. Također jer zamijećeno da se narkomanija ozbiljno širi među mladima, a zabilježeni su i primjeri da su na liječenju bile djevojčice stare 13 odnosno 14 godina.

– Narkomanija nije nepoznanica u našem gradu jer smo se prvi put sa širim razmjerima ovisnosti sreli početkom sedamdesetih godina kada je u Karlovcu bilo dvadesetak narkomana, kaže Božena Mihaljević, rukovodilac Neuropsihijatarskog odjela karlovačkog Medicinskog centra.

– Sljedeći val narkomanije zamijećen je prije četiri-pet godina kada je osjetno povećan broj narkomana, a slična pojava registrirana je i lani. Ako bi se željela povući neka paralela između ovih karakterističnih razdoblja, mislim da valja upozoriti da se narkomanija sve više uvlači u školske klupe, među djecu mlađu od 18 godina.

Karlovački narkomani troše sve droge, čak i one najskuplje i najopasnije. Međutim, najviše se koriste tablete koje u kombinaciji s alkoholom imaju gotovo identičan učinak na organizam kao i narkotici. Uz to osjetno je povećan broj ovisnika koji snifaju ljepilo. Ova pojava posebno je zabilježena među najmlađima koji i najčešće, zbog prevelike količine udahnutih para, završavaju u bolnici.

U razgovoru s liječenim narkomanima saznali smo da se od lijekova najviše koriste: Tevor, Apaurin i barbiturati, odnosno lijekovi koje liječnici izdaju pod strogom kontrolom i samo odraslim osobama.

U karlovačkom OSUP-u i Medicinskom centru jednodušni su u ocjeni da je u gradu zakazala preventivna akcija na suzbijanju narkomanije, odnosno da je najveći teret u suzbijanju ovog društvenog zla pao na specijalizirane službe OSUP-a i Medicinskog centra…

Pripremio Tihomir Ivka

Objava KAretrovizor: Supkulturna tekovina socijalizma u Karlovcu – snifanje ljepila i “šlagiranje” apaurinima pojavila se prvi puta na KAportal.

]]>
http://kaportal.rtl.hr/karetrovizor-supkulturna-tekovina-socijalizma-u-karlovcu-snifanje-ljepila-i-slagiranje-apaurinima/feed/ 1
KAretrovizor: Za stan u Karlovcu je prije 40 godina trebalo izdvojiti dvostruko više plaća nego danas, samo ga tada niste morali kupiti http://kaportal.rtl.hr/karetrovizor-za-stan-u-karlovcu-je-prije-40-godina-trebalo-izdvojiti-dvostruko-vise-mjesecnih-placa-nego-danas-samo-ga-onda-niste-morali-ni-kupiti/ http://kaportal.rtl.hr/karetrovizor-za-stan-u-karlovcu-je-prije-40-godina-trebalo-izdvojiti-dvostruko-vise-mjesecnih-placa-nego-danas-samo-ga-onda-niste-morali-ni-kupiti/#comments Sun, 20 May 2018 19:33:40 +0000 http://kaportal.rtl.hr/?p=322578 Iz današnje perspektive to zvuči pomalo nestvarno, ali uz malo sreće, ispunjenih kriterija, a i  podobnosti, veza i poznanstava, što je u nas eminentno svakom sistemu, radni je čovjek je u socijalizmu jednostavno mogao dobiti krov nad glavom. Najčešće od poduzeća u kojem je radio, jer su poduzeća gradila stanove za svoje radnike. Dakako, u …

Objava KAretrovizor: Za stan u Karlovcu je prije 40 godina trebalo izdvojiti dvostruko više plaća nego danas, samo ga tada niste morali kupiti pojavila se prvi puta na KAportal.

]]>
Iz današnje perspektive to zvuči pomalo nestvarno, ali uz malo sreće, ispunjenih kriterija, a i  podobnosti, veza i poznanstava, što je u nas eminentno svakom sistemu, radni je čovjek je u socijalizmu jednostavno mogao dobiti krov nad glavom. Najčešće od poduzeća u kojem je radio, jer su poduzeća gradila stanove za svoje radnike. Dakako, u vidu stanarskog prava, ali kroz godine, uz kredit koji je u dinarima devalvirao toliko da je rata kredita za stan znala biti jeftinija od kutije cigareta, pa onda u vihoru pretvorbe, većina tih „društvenih“ stanova postala je privatnima i Hrvate tako stavila u sam europski vrh po vlasništvu nekretnina. Između ostalog, zahvaljujući tom nasljeđu „nenarodnog“ režima preko 90 posto Hrvata živi u svojoj (odnosno obiteljskoj) nekretnini. U Njemačkoj tek nešto preko 50 posto.

Stanove više nitko ne dijeli šakom i kapom i mnogim mladima su uz naše plaće, poslovno okruženje i kreditne uvjete nedosanjani san. Ali, ako ćemo uspoređivati dva ekonomska i politička sistema, po podatku koji smo pronašli u starim karlovačkim novinama, danas je stan na tržištu ipak bitno jeftiniji  negoli je bio prije 40 godina. Naime,  prosječni je Karlovčanin tada morao izdvojiti čak 165 punih osobnih dohodaka da bi došao do stana prosječne veličine. Ako računamo da prosječni dvosobni stan košta cca 50 tisuća eura, ispada da po prosječnoj  plaći (koja u Karlovcu iznosi nešto preko 5 tisuća kuna) , danas treba izdvojiti sedamdesetak mjesečnih prosječnih primanja. Zvuči zanimljivo, no samo kao statistika, u stvarnosti slaba je to utjeha za siromašni narod koji voli imati svoju nekretninu.  Baš kao što voli tu nekretninu napravljenu od cigle i betona,  kako nam sugerira  tekst u nastavku.

„Kada montažne obiteljske kuće?“,  Karlovački tjednik, 17. rujna 1981.

U trenutku kada u Karlovcu kvadratni metar stambenog prostora košta više od 20 tisuća dinara i kada je za prosječni stan potrebno izdvojiti  preko 160 prosječnih osobnih dohodaka, opravdano se postavlja pitanje može li se u našoj komuni s manje novaca doći do krova nad glavom. Odgovor je potvrdan i vrlo kratak. Do jeftinijeg stana, odnosno obiteljske kuće, može se doći ako se gradi montažna obiteljska zgrada, upola jeftinija od klasične izgradnje.

Iako je već odavno postalo jasno da su montažne drvene kuće daleko jeftnije od betonskih zdanja, na području karlovačke općine ovo saznanje vrlo teško prodire u svakodnevnu praksu. Konkretno, na užem gradskom području, iako za to ne postoje formalne zakonske prepreke, nije moguće dobiti građevinsku dozvolu za gradnju montažne kuće, jer u urbanističkom planu općine nije predviđena gradnja tih objekata.

Naime, u užem gradskom području Karlovca, izuzimajući Jelsu koja još uvijek nije detaljno urbanistički uređena, moguće je izgraditi samo jednokatne, odnosno dvokatne obiteljske zidane kuće. U suprotnom, potencijalni graditelji montažnih kuća neće dobiti građevinsku dozvolu – odnosno odobrenje za gradnju.

Koliko je ovaj vrlo kruti i mogli bismo reći nestabilizirajući stav opravdan, teško je u ovom času dati kompetentniju ocjenu. Međutim, povodeći se dosadašnjim iskustvima gradova u našoj zemlji koji već godinama odobravaju ovu gradnju te iskustva vrlo razvijenih zemalja (Švedska, Norveška, Kanada…), gdje je veći dio kuća izgrađen od drveta, dade se zaključiti da krute urbanističke norme iz urbanističkog plana Karlovca nisu najbolje rješenje.  Ako zbog ničeg drugog onda zbog toga što obiteljske zgrade od tvrdog  materijala koštaju dvostruko više od montažne kuće.

Pripremio Tihomir Ivka

Objava KAretrovizor: Za stan u Karlovcu je prije 40 godina trebalo izdvojiti dvostruko više plaća nego danas, samo ga tada niste morali kupiti pojavila se prvi puta na KAportal.

]]>
http://kaportal.rtl.hr/karetrovizor-za-stan-u-karlovcu-je-prije-40-godina-trebalo-izdvojiti-dvostruko-vise-mjesecnih-placa-nego-danas-samo-ga-onda-niste-morali-ni-kupiti/feed/ 1
KAretrovizor: Kipuću vodu u Rečici tada “naša” INA je otkrila još prije 30 godina – sad naši lokalni vlastodršci otkrivaju toplu vodu http://kaportal.rtl.hr/karetrovizor-kipucu-vodu-recici-nasa-ina-otkrila-jos-30-godina-sad-nasi-lokalni-vlastodrsci-otkrivaju-toplu-vodu/ http://kaportal.rtl.hr/karetrovizor-kipucu-vodu-recici-nasa-ina-otkrila-jos-30-godina-sad-nasi-lokalni-vlastodrsci-otkrivaju-toplu-vodu/#comments Sun, 13 May 2018 19:20:58 +0000 http://kaportal.rtl.hr/?p=321570 I dok čekamo studiju isplativosti geotermalnih izvora u Karlovcu i njegovoj okolici koju su gradski čelnici obećali za početak ove godine, a sad smo, eto već na njenoj polovici, i još ništa, nije zgorega podsjetiti se iz starih novina ideja i istraživanja na ovu temu iz vremena kad se time nisu bavili političari nego struka. …

Objava KAretrovizor: Kipuću vodu u Rečici tada “naša” INA je otkrila još prije 30 godina – sad naši lokalni vlastodršci otkrivaju toplu vodu pojavila se prvi puta na KAportal.

]]>
I dok čekamo studiju isplativosti geotermalnih izvora u Karlovcu i njegovoj okolici koju su gradski čelnici obećali za početak ove godine, a sad smo, eto već na njenoj polovici, i još ništa, nije zgorega podsjetiti se iz starih novina ideja i istraživanja na ovu temu iz vremena kad se time nisu bavili političari nego struka. Konkretnije, INA dok je bila socijalistička firma, ali naša, za razliku od sad kad smo je prodali za „siću“ Mađarima kojima se živo fućka za energetske i bilo kakve druge strateške interese ove države, važan je samo goli profit, kako to i dolikuje ovom našem bajnom kapitalizmu.

Dakle, INA je u prošlosti više puta i na više mjesta istraživala karlovačko podzemlje, prije svega u potrazi za naftom jer je bilo indicija da je na području Rečice ima duboko ispod površine. Bušenja su počela početkom osamdesetih i u šest godina nafta i plin nisu pronađeni, no u kasnijoj fazi istraživanja pronađeno je bar nešto potencijalno iskoristivo; topla voda, dapače kipuća.

To je otkriće najavljivano kao nova era grijanja u Karlovcu, baš kao i danas. Samo tada smo već bili u fazi konkretnih istraživanja i bušenja pa se stvar nije pomakla s mjesta 30 godina. Sad krećemo ponovno od nule, od preliminarnih istraživanja, studija izvodljivosti i isplativosti i – dakako – osnivanja gradske tvrtke. Nažalost, nemamo zašto biti previše optimistični vezano uz ambiciozni plan alternativnog grijanja karlovačkih stanova i kuća, ako gledamo empirijski po drugim slučajevima. Ne treba ići dalje od činjenice, nama tvrtka koja vodi imaginarni Centar za gospodarenje otpadom nije došla ni do faze makete, a za to veliko ništa isplaćuje redovito plaće na teret poreznih obveznika već puno desetljeće. Eksploatirali bi toplu vodu iz dubokog podzemlja, a nismo u stanju podići ni običan deponij za komunalni otpad.

„Nova era u grijanju Karlovca“, Karlovački tjednik, 09. lipnja 1988.

Na bušotini Karlovac 3, kako se zove lokacija u šumama kraj Rečice, radnici INA-Naftaplina prije desetak dana pronašli su velike količine tople vode. Prva istraživanja pokazala su da se radi o većem energetskom potencijalu.

Prva ispitivanja geotermalne vode, rekao je uz ostalo Zdenko Trtanj, rukovodilac bušećeg tornja Karlovac 3, pokazala su da iz ove bušotine na dan izlazi 1200 kubika tople vode koja na površini ima temperaturu od 95 stupnjeva Celzijusa. Na geotermalnu vodu naišli su bušači već na 1800 metara, a sloj tople vode protječe na više od 1000 metara u dubinu. Prema prvim ispitivanjima voda ima malo mineralnih sastojaka pa je izuzetno pogodna za korištenje u privredi i komunalnim djelatnostima, zaključuje Trtanj.

– U ovom času je teško govoriti o perspektivama ovog nalazišta, odnosno o mogućnostima da se topla voda iz rečičke šume dovede u Karlovac, jer – istakao je Marijan Glas iz službe istraživanja INA –Naftaplin – daljim ispitivanjima utvrdit će se količine ove vode na lokaciji Karlovac 3 i rezervoarske karakteristike kako bi se mogle dati procjene izdašnosti pa i trajanje ležišta.

Dakle, za bilo kakvu dalju akciju potrebna su istraživanja, međutim ovi podaci o bušotini i kvaliteti tople vode ukazuju da ima mjesta optimizmu. Na primjer, iz ove bušotine topla voda izlazi pod pritiskom od 3,5 bara, što je dovoljno za eksploataciju, nadalje izvor je vrlo izdašan, a visoka temperatura vode omogućava da se bez većih gubitaka dovede na veće udaljenosti…

Mogućnost da se geotermalna voda iz Rečice koristi za potrebe Karlovca, predstavlja bez sumnje veliki izazov jer eventualni pozitivni nalazi, da se topla voda može koristiti za industriju i grijanje zgrada, predstavljaju za Karlovac i okolicu velike razvojne perspektive. Naravno, ne treba se zanositi da je topla voda iz zemlje jeftina stvar, jer puna ekonomska eksploatacija takvih izvora zahtjeva pozamašna ulaganja.

Istraživanja u šumama oko Rečice, koja s prekidima traju već više od šest godina, potvrdila su da na ovom području nema nafte ni plina, čak ni u tragovima.

Pripremio Tihomir Ivka

Objava KAretrovizor: Kipuću vodu u Rečici tada “naša” INA je otkrila još prije 30 godina – sad naši lokalni vlastodršci otkrivaju toplu vodu pojavila se prvi puta na KAportal.

]]>
http://kaportal.rtl.hr/karetrovizor-kipucu-vodu-recici-nasa-ina-otkrila-jos-30-godina-sad-nasi-lokalni-vlastodrsci-otkrivaju-toplu-vodu/feed/ 8
KAretrovizor: Kako su se Karlovčani domislili da iz naslonjača dođu do kave, tog objekta žudnje u vremenima nestašica i redukcija http://kaportal.rtl.hr/karetrovizor-se-karlovcani-domislili-da-iz-naslonjaca-dodu-do-kave-tog-objekta-zudnje-vremenima-nestasica-redukcija/ http://kaportal.rtl.hr/karetrovizor-se-karlovcani-domislili-da-iz-naslonjaca-dodu-do-kave-tog-objekta-zudnje-vremenima-nestasica-redukcija/#respond Sun, 06 May 2018 19:21:20 +0000 http://kaportal.rtl.hr/?p=320744 Koliko god mnogi „suverenisti“ gunđali što smo nakon jedne državne asocijacije, one jugoslavenske, navrat-nanos gurali u onu drugu zvanu Europska unija, prednosti ipak daleko premašuju minuse. Na stranu to što smo se kao nacija i društvo pokazali prilično nesposobnih da upravljamo samim sobom zahvaljujući prvenstveno jalovim političkim elitama, gledajući mentalno zdravlje nacije, Europska unija i …

Objava KAretrovizor: Kako su se Karlovčani domislili da iz naslonjača dođu do kave, tog objekta žudnje u vremenima nestašica i redukcija pojavila se prvi puta na KAportal.

]]>
Koliko god mnogi „suverenisti“ gunđali što smo nakon jedne državne asocijacije, one jugoslavenske, navrat-nanos gurali u onu drugu zvanu Europska unija, prednosti ipak daleko premašuju minuse. Na stranu to što smo se kao nacija i društvo pokazali prilično nesposobnih da upravljamo samim sobom zahvaljujući prvenstveno jalovim političkim elitama, gledajući mentalno zdravlje nacije, Europska unija i njezini standardi nam pomažu da prestanemo biti Balkanci (ne mislimo tu na geografsku komponentu) i brane nas od sve jačih nazadnjačkih tendencija koje nameće glasna manjina što pokušava provesti konzervativnu revoluciju. Na čisto egzistencijalnoj razini, običnom čovjeku se širi spektar životnih izbora. Grozno je ići trbuhom za kruhom u Dublin ili Stuttgart, ali je bolje od opcije trpljenja jadnih plaća i slabih poslovnih izgleda u ovoj zemlji bez mogućnosti izbora.

Da spustimo stvar na razinu svakodnevne banalnosti, uključenost u EU pomiješana s tehnologijom omogućuju i onima koji ostaju da materijalne sitnice koje život znače kupe online iz naslonjača jeftinije negoli u domaćim trgovinama opterećenim bezobraznim državnim porezima koji jamče održavanje hrvatskog birokratskog čudovišta. Pa si za sitne novce možemo bez poštarine naručiti što nam srce želi iz zemlje u kojoj se sve proizvodi – Kine ili pak iz neke države naprednog svijeta. Život Hrvatskih pošta zbog multipliciranog prometa paketa izmijenio se jako u posljednje vrijeme, danas je normalno da poštari raznose pakete kao što su nekad raznosili penzije i dopisnice. Nekad nije bilo normalno, dapače bilo je nepoželjno.

U vrijeme nestašica i redukcija ljudi su se pokušavali snaći zaobilazeći službene kanale nabave deficitarnih roba u svakodnevnoj potrošnji. Poseban status u toj priči imala je kava. OK, bez ulja se ne može, bez deterdženta je teško, bez kave se može. Ali, očito se u socijalizmu nije moglo. Nabavljala se na sve moguće načine, iz Graza i Italije, bila je kao crno zlato, uvijek uz skupa pića i cigarete na visokom mjestu poželjnosti kad bi se nekog sitno podmićivalo, od doktora do sudaca…Kad je zapelo s njenom nabavom početkom 80-ih godina i domaći proizvođači poput Francka nisu mogli udovoljiti potražnji, proradio je sustav „snađi se druže“. Ali tada Pošta u tome nije vidjela priliku za zaradu, već samo probleme, odnosno više posla kao što se vidi iz novinske crtice u nastavku.

„Cvate šverc kavom“, Karlovački tjednik, 17. lipnja 1982.

Otkad se nedavno objavio oglas u nekim dnevnim listovima, a autori su strane firme, da se kava može kupiti, točnije naručiti i putem pošte, počeli su problemi poštanskih službenika u cijeloj našoj zemlji. Kava je u paketima počela masovno stizati na poštanske šaltere, a posao službenika se sve više povećavao.

Ni Karlovac nije mimoišla ova pojava. Kako nas je informirao kontrolor poštanske eksploatacije Ivan Tuškan, na karlovačku Poštu dnevno stiže do 100 paketa kave. Pošiljaoci su iz Austrije, SR Njemačke i Italije. S ovom pojavom počeli su i problemi. Na mjestu kod upisa bilo je potrebno pronaći pomoć radnici koja obavlja taj posao a raznosači pošte našli su se u sto muka jer im odjednom ne mogu staviti u torbu sve pošiljke kave za određeni gradski rajon. Kako to izgleda nepotrebno je govoriti.

Nestašice koriste i pojedinci kojima na ovakav način dolazi i do 10 paketa dnevno, odnosno kilograma kave. Zasigurno da šverc kavom polagano cvate i u Karlovcu. Nešto će se ipak morati poduzeti.

Pripremio Tihomir Ivka

Objava KAretrovizor: Kako su se Karlovčani domislili da iz naslonjača dođu do kave, tog objekta žudnje u vremenima nestašica i redukcija pojavila se prvi puta na KAportal.

]]>
http://kaportal.rtl.hr/karetrovizor-se-karlovcani-domislili-da-iz-naslonjaca-dodu-do-kave-tog-objekta-zudnje-vremenima-nestasica-redukcija/feed/ 0
KAretrovizor: Ljeto kad je ubijao Zember – kako je jedna sjekirica obogatila rječnik karlovačkog slenga http://kaportal.rtl.hr/karetrovizor-ljeto-kad-ubijao-zember-jedna-sjekirica-obogatila-rjecnik-karlovackog-slenga/ http://kaportal.rtl.hr/karetrovizor-ljeto-kad-ubijao-zember-jedna-sjekirica-obogatila-rjecnik-karlovackog-slenga/#comments Sun, 29 Apr 2018 18:07:23 +0000 http://kaportal.rtl.hr/?p=319667 Prije nekih sedam godina Gradska knjižnica „Ivan Goran Kovačić“ objavila je zanimljivu knjižicu pod nazivom »Rječnik karlovačkog urbanog plemena“ autorice Morane Rožman, inače poznatije kao vlasnice Paviljona Katzler koji svojim decentnim mini izložbama u izlogu podsjeća Karlovčane na bolju karlovačku prošlost. Nabrojano je tamo dosta zanimljivih riječi, manje ili više tipičnih (samo) za Karlovac. Zanimljivo, …

Objava KAretrovizor: Ljeto kad je ubijao Zember – kako je jedna sjekirica obogatila rječnik karlovačkog slenga pojavila se prvi puta na KAportal.

]]>
Prije nekih sedam godina Gradska knjižnica „Ivan Goran Kovačić“ objavila je zanimljivu knjižicu pod nazivom »Rječnik karlovačkog urbanog plemena“ autorice Morane Rožman, inače poznatije kao vlasnice Paviljona Katzler koji svojim decentnim mini izložbama u izlogu podsjeća Karlovčane na bolju karlovačku prošlost. Nabrojano je tamo dosta zanimljivih riječi, manje ili više tipičnih (samo) za Karlovac. Zanimljivo, u nizu tih slikovitih pojmova, nije se našla „zemberica“,riječ koja se u dijelu karlovačkog urbanog puka zadržao s razlogom i ostao podsjetnikom na zločin o kojem je dugo

početkom osamdesetih prošlog stoljeća brujao cijeli Karlovac. „Zemberica“ je sjekira manje veličine, ono što se inače u ovim krajevima nazivalo „baltica“, a dobila je „karlovački“ nadimak  po Tihomiru Zemberu, mladiću koji je bez očita razloga u ljeto 1981. ubio poznati stari karlovački bračni par Fišer u njihovom stanu nasred Korza. Doduše, iz teksta u nastavku ne može se bez sumnje tvrditi čime je zločin počinjen, je li „tupi predmet“ i „hladno oružje“ sjekirica ili nešto drugo, no nije ni važno. Ako je i bila riječ o nekoj palici, Karlovčanima to nije bilo dovoljno dramatično. I tako smo dobili „zembericu“.

Zember je brzo razotkriven, uhapšen i stavljen iza rešetaka. Sva sreća, jer da nije Karlovac bi se i dalje tresao u strahu iz očitog razloga. Naime, Zember je očito bio serijski ubojica u nastajanju. Prilikom ispitivanja priznao je da je četiri mjeseca prije ubojstva Fišerovih u haustoru u Radićevoj u po bijela dana ubio ložača u bolnici na Švarči Slavka Malinara s kojim je taj dan pio i koji mu se – kako je rekao u izjavi „istražnim organima“ – „u jednom trenutku učinio kao da je životinja“. U njegovom slučaju nije se poslužio sjekiricom nego nožem, i tadašnja milicija je do njegovog priznanja tapkala u mraku oko rješavanja tog zločina bez vidljivog motiva.

O tome što se nakon pritvaranja dogodilo sa Zemberom čitajte slijedeći tjedan…

„Ubojstvo bez razloga!?“, Karlovački tjednik, 03. rujna 1981.

Nakon svega tri dana, brzom i efikasnom akcijomradnici karlovačkog OSUP-a uspjeli su razriješiti nezapamćen zločin – ubojstvo bračnog para Fišer. Zbog osnovane sumnje da je počinio to ubojstvo pritvoren je Tihomir Zember (20), zaposlen u tvornici „Velebit“ kao skladišni radnik.

Ubojstvo je počinjeno u stanu doktora Oskara (80) i Otilije Fišer (75) na Zrinskom trguu pretprošli ponedjeljak između 18 i 30 i 19 sati. Dosadašnja istraga pokazala je on tog dana došao u poslijepodnevnim satima kako bi se sa starcima dogovorio oko cijepanja i nošenja drva, jer je to i ranije radio s još jednim Karlovčaninom. No, pošto ovaj nije došao na razgovor Zember je napustio stan. Predvečer oko 18 sati ponovno je došao, razgovarao o poslu, bio poslužen u kuhinji s kavom i cigaretama. Iznenada, kada je Otilija Fišer ustal i okrenula mu leđa, mladić ju je napao i počeo udarati tupim predmetom po glavi. Privučen bukom, doktor Fišer otvorio je vrata sobe u kojoj je gledao televiziju. Zember je nasrnuo i na njega i redali su se udarci. Prema rekonstrukciji ubojstva, on je žrtvama udarce zadavao naizmjenično, sve dok starci nisu izdahnuli. Istražnim organima ispričao je sve detalje, pa čak i dijalog u kuhinji. Nakon ubojstva odbacio je u kadu hladno oružje umotano u plastičnu vrećicu iz koje ga nije vadio ni za vrijeme izvršenja ubojstva, te napustio mjesto stravičnog zločina.

Ubojstvo je otkriveno tek sutradan oko podne kada su vatrogasci ušli u stan i zatekli leševe ubijenih. Radnici karlovačkog OSUP-a odmah su počeli istragu, a pomoć u tome pružili su im stručnjaci RSUP-a Hrvatske.

Zanimljivo je da u stanu ubojica gotovo ništa nije dirao, sve je bilo na svom mjestu, ali su neki detalji ukazivali da je počinitelj od ranije poznat ubijenima. U danonoćnoj istrazi nizali su se detalji i krug se zatvorio. Odmah nakon hapšenja Tihomir Zember je priznao zločin, ali nije znao pravi odgovor zašto je to učinio, čini se bezrazložno, iako su gradom kružile kojekakve priče.

U stvari i ovoga se puta pokazalo se koliko Karlovčani lako nasjedaju raznoraznim „istinama“, kako ih i sami ispredaju. Možda je tome razlog i to što su bračni drugovi Fišer bili poznati i izuzetno cijenjeni u Karlovcu, ali ostaje pitanje do kud bi došle glasine da radnici OSUP-a nisu tako brzo riješili slučaj. To svjedoči i činjenica da se u petak takoreći nije moglo proći Korzom u vrijeme kada je u toku bila rekonstrukcija ubojstva na mjestu zločina.

Tihomir Zember počinio je dosad više krivičnih djela i poznat je organima sigurnosti. Na žalost, čini se da je kruna njegove kriminalne djelatnosti zločin koji je uzbudio Karlovac.

Pripremio Tihomir Ivka

Objava KAretrovizor: Ljeto kad je ubijao Zember – kako je jedna sjekirica obogatila rječnik karlovačkog slenga pojavila se prvi puta na KAportal.

]]>
http://kaportal.rtl.hr/karetrovizor-ljeto-kad-ubijao-zember-jedna-sjekirica-obogatila-rjecnik-karlovackog-slenga/feed/ 3