KAportal Feitl: Kaplast smo prodali u dobre ruke, Englezi najavljuju nove investicije - mene sada zanima ulaganje u sport | Karlovački informativni web portal

Feitl: Kaplast smo prodali u dobre ruke, Englezi najavljuju nove investicije – mene sada zanima ulaganje u sport

Na otvorenju sportske dvorane

Karlovac je dobio novu polivalentnu sportsku dvoranu rukometnih dimenzija, prvu takvu u Karlovcu izgrađenu privatnim kapitalom u iznosu od 5 milijuna kuna. Investitor je dugogodišnji poznati karlovački poduzetnik Želimir – Žiga Feitl, nekadašnji vlasnik tvrtke Kaplast, a sada umirovljenik. Umirovljenik za kojega se to baš i ne bi moglo reći jer „turbo fura“ na više kolosijeka, a i aktualni je, vjerojatni jedini u Hrvatskoj dupli predsjednik – gradske i županijske sportske zajednice.

Odluku o investiranju u sportsku dvoranu, odnosno u objedinjavanje sportskog centra FIK na Borlinu gdje je nekad bila tvornica Kupaplastika, Feitl je donio relativno lako jer od najranije mladosti u njegovim žilama teče sportska krv. Kao mladić bio je vrstan sportaš, reprezentativac u dva sporta – rukometu i karateu. Danas nije ništa manje uspješan kao igrač golfa, jedan on najuspješnijih u Hrvatskoj u svojoj kategoriji. Jednostavno, čovjek voli sport i u sport je uložio vlastiti novac.

Iako se cijelo vrijeme našim razgovorom provlačila sportska nit i često smo se s razgovora o njegovoj poduzetničkoj aktivnosti vraćali na sport, a u razgovoru smo na kraju ipak saznali nešto što šira javnost o obitelji Feitl nije znala. No, ovaj blic-intervju nije sportska tematika već razgovor s gospodarstvenikom koji je uložio vlastiti kapital u strast i ljubav, u sport, u nešto što će mu se možda isplatiti jednoga dana, ili kako je duhovito rekao na otvorenju dvorane, da mu je “žena je rekla da nisam normalan, te se nada da sada misli drugačije”.

Otvorenje nove sportske dvorane je iza nas. Sada vam predstoji, čini mi se, teži dio posla?

– Ja sam svoj dio posla, plana, odradio. Sada je na Dariju Keči koji je imenovan za direktora tvrtke FIK d.o.o. i povjereno mu je upravljanje kompletnom lokacijom da pokaže što može učiniti kao poduzetnik. Mlad je i stručan poznavatelj karlovačkog sporta i šire, poznat je i kao uspješan karate trener… Priliku je dobio, na njemu je da se dokaže. Nadam se da će iskoristiti dobivenu šansu.

Ukoliko sve bude išlo po planu za koliko godina ste planirali vratiti uložena sredstva?

– Ne vjerujem u povrat investicije prije 15 – 20 godina. O tome će se brinuti moji nasljednici. Možda moj jedini unuk Miha, od njih pet za sada, četiri unuke i unuk.

Kako to da ste za dvoranu odabrali baš lokaciju bivše tvornice Kaplast na Borlinu?

– Pa tu je već duže vrijeme lokacija Karate kluba Karlovac 1969 pa je bilo logično i da na kvadraturi koja je u mojem vlasništvu izgraditi dvoranu koju je moguće podijeliti u tri segmenta, čime je cjelokupan objekt dobio sadržaj. Istovremeno se u centru FIK može odvijati sedam trenažnih procesa.Tu su, dakle, dvije dvorane za karate treninge te dvorana za treninge snage u teretani i vrlo atraktivan golf simulator. Uređene su potpuno nove, modernizirane svlačionice i sanitarni čvor. Ispred i iza dvorane uređena su dva parkirališna prostora itd… Tu je blizu i moj rodni Dubovac tako da mi je srce na mjestu.

Znači, morali ste otkupiti nešto što je prije bilo vaše.

– Pošto je Kaplast bio dioničko društvo, taj objekt i zemljište oko njega, bilo je vlasništvo društva. Da bi postalo privatno moralo ga se platiti po procijenjenoj vrijednosti. Što je i učinjeno.

Želimir – Žiga Feitl

Koja je to bila vrijednost?

– Radi se o iznosu od cca 300 tisuća eura. Kreditom poslovne banke otkupio sam tu lokaciju. Ubrzo sam taj kredit vratio u cijelosti.

Zar slično nije morao učiniti i vaš otac kad je otkupljivao svoju tvornicu?

– Moj otac Ivan Feitl je postavljen za socijalističkog direktora na čelo tadašnje Kupaplastike koja je bila državno poduzeće. Općinski komitet SKH je postavljao direktore na čijem je čelu tada bio političar Josip Boljkovac. Prije toga je otac bio vlasnik obrta koji se zvao FIK (Feitl Ivan Karlovac op.a.) sa sjedištem u našoj kući na Dubovcu, a proizvodila se metalna galanterija. Zapošljavao je stotinjak radnika i samo četiri administrativca. U prvo vrijeme je Kupaplastika djelovala u dvije kuće, u našoj obiteljskoj kući na Dubovcu, a kad je sagrađena nova tvornica na lokaciji Borlin gdje je moj otac kupio staru kuću od obitelji Bogdan, proizvodnja gumbi i šnala preselila se tada na tu novu lokaciju. U „znak zahvalnosti“ za dobro poslovanje, godine 1971. moj je otac potjeran u prisilnu mirovinu. Proglašen je tehno managerom što u to vrijeme nije bilo popularno. Nije bio član Partije, ali je zato bio član Matice Hrvatske. Nije uveo ni radničko samoupravljanje, što se nije svidjelo političarima. O tome su, naime, pisale sve novine ex Jugoslavije čije članke čuvam još i danas. Stariji sin, moj brat, već je odavno bio u Njemačkoj gdje je imao vlastitu zubarsku ordinaciju, a ja sam kao student 1970. i 1971. bio aktivan u studentskim nemirima u Zagrebu. Eto sve se nekako poklopilo protiv moga oca i naše obitelji.

Znači da baš i nije bio omiljen od vlasti bivše države.

– Ali to nije sve. Kad su ga potjerali u mirovinu općinskim rješenjem su nam nacionalizirali obje kuće na Dubovcu. U vlastitoj smo kući postali podstanari, bez ikakve sigurnosti i s vrlo neizvjesnom budućnosti. Nismo znali što će se nama događati i gdje ćemo završiti. Sva je sreća što sam našao dobrog odvjetnika, g. Milu Popovića iz Karlovca, koji je puno napravio za povrat naše imovine. Nadležni sud u Zagrebu je pet godina kasnije poništio nacionalizaciju obiju kuća koje su nam vraćene. Dakako da su mog oca ti šokovi, bolesti tlaka i srca, koštali prerane smrti.

Na kraju je ispalo da ste vi postali provoditelj ideja o privatnom poduzetništvu kako ga je zamišljao vaš otac.

– Naravno da me to veseli i nadam se da to moj otac ipak na neki način vidi i da je zadovoljan.

Nakon Domovinskog rata tvornicu ste iz Karlovca preselili u Kuplensko.

– Isto su mi tada, kao i sad moja žena kod izgradnje sportske dvorane na Borlinu, mnogi govorili da sam lud, da kud odlazim iz Karlovca. Na kraju se pokazalo da sam napravio dobar poslovni potez. U Kuplenskom se razvila tvornica plastične ambalaže najbolja na ovim balkanskim prostorima.

Više ste puta naglašavali da ste tvrtku Kaplast u Kuplenskom prodali u dobre ruke?

– Kaplast je kupila multinacionalna firma DS Smith iz Engleske koja zapošljava 22.000 radnika diljem svijeta. Bivši Kaplast, danas DS Smith Plastics Karlovac, najbolja je tvrtka plastičnih proizvoda unutar korporacije. Uskoro u Kuplensko ide velika investicija od nekoliko milijuna eura.

Hoće li zaposliti još ljudi?

– Kad se završi investicija i poveća obim posla očekujem da će se zaposliti više ljudi iz naše županije.

Sa sinom Ivanom

U početku, kad je nova tvrtka preuzela Kaplast, u njoj je zaposlen bio i vaš sin Ivan?

– Postavljen je ubrzo za izvršnog direktora svih plastičarskih firmi u Europi. Nakon dvije godine morao je napustiti tvrtku iz obiteljskih razloga jer su morali odseliti u Ameriku gdje mu je supruga dobila posao koji se ne odbija.

Što on sad radi?

– Ostao je raditi u branši. Živi u Sjedinjenim Američkim Državama gdje je manager u jednoj vrlo jakoj japanskoj kompaniji koja prodaje termo plastični materijal za auto industriju u Detroitu.

Najznačajniji brand Kaplasta koji ste ostavili iza sebe je nosiljka za mineralnu vodu?

– Da to je naš patent. Ali ima i drugih dobrih patenta koji će valjda jednoga dana ugledati svjetlo dana. Nadam se da hoće. Projekti su izuzetno dobri i vrijedni, rekao bih vrlo praktični i novost na tržištu.

KAportal.hr

  • Jedan komentar

    1. Dolazimo do zanimljive situacije: Želimir Feitl, predsjednik športske zajednice plaćat će Želimiru Feitlu, vlasniku sportskog centra FIK za najam dvorane sportskim klubovima.

    Odgovori