Kako je sve počelo? Iz inata prema Danima piva? Kako vidiš odnos tih manifestacija? Koncesionaru je koncesija istekla, imaš li neke ideje o tome kako bi Dani piva trebali izgledati?

• Prve Dane Radićeve krenuo sam raditi praktički sam, odmah su se uključili i veliku pomoć, također posve volonterski, dali Tomislav Bišćan u glazbenom dijelu i Tomislav Sučić u kreativnom dijelu. Tada je to bio neki inat, ali ne prema Danima piva nego prema svemu što se s tom manifestacijom događa. Danas je to nešto sasvim drugo, ako već ne u financijskim mogućnostima, organizatorski je to puno ozbiljnije uz ekipu iz Carpe Diema bez koje Dana Radićeve ne bi sigurno bilo u ovom obliku, možda bi postojali u onom prvotnom pomalo “gerilskom”, koji je imao svoj šarm i mislim da će mi prvi Dani Radićeve uvijek biti najdraže sjećanje, ali isto tako grad zaslužuje i više od toga. Što se tiče Dana piva, osobno nemam nikakvih problema s tim da postoji jedna takva manifestacija, grad čine ljudi različitih ukusa i potreba i da budem iskren pomalo se i gnušam uvreda na račun izvođača na Danima piva i ljudi koji slušaju takvu glazbu – to je puno gori provincijalizam i malograđanština od same manifestacije. Problem je što ta manifestacija nisu smjeli postati Dani piva. Ne bih se previše gurao u to što će s njima biti, ali da netko mene pita napravio bih potpuni reset. Vratio bih ih u Zvijezdu, ali u daleko manjem obimu. Vrijeme ne možemo vratiti, šteta je učinjena, ali zato bih krenuo iz početka, vratio “originalne” Dane piva u Zvijezdu, s naglaskom na gospodarskom karakteru manifestacije, što bi se onda nadopunjavalo kulturnim i zabavnim programima. Ono što se događalo na Sportsko-rekreacijskom centru Korana, ne samo u posljednjih pet godina, nego i barem 11-12 (2006. ili 2007. su bili posljednji kvalitetni Dani piva, možda i jedini na ŠRC-u koji su odskakali od cijele te priče) nema veze s Danima piva. Ali neka i to postoji s nekim drugim nazivom i kao privatna inicijativa. Kao Karlovčanina ni najmanje me ne smeta ono što radi tvrtka Fest, smeta me što Grad sudjeluje u nečemu što je u kontekstu prepoznavanja grada potpuno bezvrijedno i što već odavno nisu Dani piva.

Čula sam interpretacije da je predložak za varaždinski Špancirfest bio Dani piva, a sada ljudi imaju dojam da je Špancirfest puno bolja manifestacija? Treba li sada Špancirfest biti uzor za neke buduće Dane piva? Studirao si u Varaždinu, imaš li dojam da je Varaždin puno uspješniji od Karlovca? Koji bi bio tome uzrok?

• Varaždin je od Karlovca puno uspješniji gospodarski i komunalno i to je u suštini i ono što je najvažnije. To je temelj svega, a tek iz toga onda proizlazi razvoj drugih djelatnosti i sektora. Kulturno Varaždin uopće nije uspješniji od Karlovca i tu sad ulazimo u područje potpuno besmislenog cherry pickinga koji se bazira na Špancirfestu, a pogotovo je besmislena usporedba Špancirfesta i Dana piva. Još pogotovije (neka uredniku skoči kosa na glavi od ove riječi) (skočila je, op. M. B., gl. ur.) je ta usporedba besmislena danas kada Karlovac ima mnogobrojne druge manifestacije. Cijelo ljeto se odvijaju zaista kvalitetni programi i onda dio ljudi u dva tjedna sve to zaboravi i uspoređuje Dane piva sa Špancirfestom kao da su jedina stvar koja postoji u gradu. Kada kažem da kulturno Varaždin nije uspješniji od Karlovca, prvenstveno mislim na nezavisnu kulturu i aktivizam mladih koji su u Karlovcu daleko razvijeniji i takve komentare sam kroz niz manifestacija na kojima sam radio dobivao i od Varaždinaca. Službena kultura je druga stvar, jer Špancirfest zaista ima veliku težinu, no i Karlovac se na kulturnom planu može ponositi s dosta dobrih i vrijednih stvari. Uzgred, to je stvar koja me se još manje tiče od Dana piva, ali i Špancirfest ide u potpuno krivom smjeru. Ove godine bilo je puno kaosa, puno nezadovoljstva samih Varaždinaca, puno stvari koje tamo ne pripadaju i previše oslanjanja na glazbeni program, što uopće nije suština Špancirfesta na kojem sam bio u njegovim samim začecima. I da budem iskren, ako nastavimo s Danima Radićeve to je i moja najveća bojazan. Želim da Dani Radićeve budu manifestacija na kojoj će djeca crtat po asfaltu, na kojoj ćemo imati kazališne predstave, klasičnu glazbu, filmove, izložbe, slikare, na kojoj će se u perspektivi predstavljati karlovačke udruge, obiteljska poljoprivredna gospodarstva, proizvođači craft piva, na kojoj će Karlovčani i gosti našeg grada šetati Radićevom i razgledavati štandove, uživati u uličnim zabavljačima i performansima, nešto kupiti, nešto popiti, a večernji koncert će biti samo šlag na torti, a ne nešto o čemu će ovisiti cijela manifestacija. Ako gledamo ukus širokih masa, onda je Špancirfest i dalje sjajan. Ako gledamo malo dublje, a trebali bismo, onda je, da se odmaknemo od Karlovca i da ne budem optužen za pretjerani lokalpatriotizam, na primjer Festival DOK u Kamanju kvalitetniji od ovogodišnjeg Špancirfesta. Mogu li se Dani Radićeve spojiti s Danima piva? Mogu, ali uz brojne preduvjete. U onoj zamisli izrečenoj malo ranije, Stari plac može biti pivski trg, uz to može ići Obrtnički sajam, a u Radićevoj mogu biti kulturni i zabavni programi. Spajati se s nečim što nema veze sa suštinom Dana Radićeve nećemo.

Sadržaj se nastavlja...

Više puta sam čula da je karlovačka publika izrazito zahtjevna ili razmažena, ovisno o kutu gledanja. Sudjelovao si u organizaciji raznih događaja, od KAbine nadalje, što ti se čini, koji je recept za privući i zadovoljiti karlovačku publiku?

• I odgovor ima dva kuta gledanja. Iz jednog, možemo reći da je karlovačka publika zahtjevna, ali nije i prezahtjevna. Ponekad se radi i o tome da nečija ideja možda i nije tako fenomenalna i da neki projekt i nije tako zanimljiv kako se nekome u startu čini. Gradsko kazalište „Zorin dom“ je prepuno na svakoj predstavi, a ulaznice nisu baš jeftine za današnje vrijeme. Zašto? Zato jer ima kvalitetan program. KAbinu smo radili ponedjeljkom u zimi, što je vjerojatno najgori mogući termin koji postoji, zato smo ga uostalom i odabrali, i uz tek dvije ili tri iznimke u pet sezona izuzetno smo zadovoljni posjetom. Isto vrijedi i za Dane Radićeve. Drugi dio vezan je uz to da kvaliteta nije jedino mjerilo, nego postoje i neki vidovi izražavanja koji nigdje nisu zanimljivi masama, što ne znači da ih ne treba biti. Tu se potpuno slažem s Denisom Mikšićem koji ističe kako je pomalo i iritantna opsjednutost koju često imaju i organizatori i građani s brojem posjetitelja. Cilj treba biti napraviti dobro događanje, da i organizatori i, još više, posjetitelji, budu zadovoljni onim što su iskusili, a da li ih je bilo 10, 50 ili 500 je često i sporedna stvar. Ali tu je i pitanje toga da Grad prepozna ono što je vrijedno neovisno o interesu masa. Na primjer, slučajno odabran primjer, program Karlovac Dance Festivala neće nikada napuniti dvoranu u Karlovcu, neće je napuniti ni u Zagrebu, a vjerojatno ni u Londonu. Ali je izuzetno bitan za jedan grad i mora dobiti svaku podršku na svakoj razini.