Nakon dvije godine vraća se obaveza ugradnje razdjelnika, piše riječki Novi list kojem je ovu informaciju potvrdilo Ministarstvo energetike i zaštite okoliša, isto ono koje je prošle godine naručilo, platilo i objavilo studiju Ekonomskog instituta, koja je pokazala da je ugradnja razdjelnika - ekonomski neisplativa.

- Obveza ugradnje i korištenja razdjelnika ostaje, stoji u odgovoru ministarstva Tomislava Ćorića Novom listu na pitanje predviđaju li izmjene Zakona o tržištu toplinske energije, koje bi uskoro trebale ugledati svjetlo dana, daljnju ugradnju razdjelnika. Razdjelnici su do sada ugrađeni u oko 104.000 kućanstava, preostala je ugradnja u još oko 50.000, koja je 2016. zaustavljena, dok se ne pokaže jesu li isplativi.

Sadržaj se nastavlja...

U Ministarstvu se, piše Novi list, opravdavajući izmjene zakona, pozivaju na dodatno usklađivanje s EU direktivom, makar je u startu, 2013. godine, propušteno najvažnije što direktiva traži – ispitati isplate li se razdjelnici, i koliko. Direktiva kaže da je ugradnja razdjelnika opravdana ako se analizom utvrdi da je tehnički izvediva i ekonomski isplativa, no Hrvatska takvu analizu prije uvođenja razdjelnika nije napravila. Napravile su je mnoge druge EU države pa je, primjerice, analiza u daleko hladnijoj Finskoj, Švedskoj ili UK pokazala da su im razdjelnici neisplativi jer suvlasnike u zgradama koštaju značajno više nego što bi se dobilo uštedom na energiji.

Hrvatska je, podsjetimo, analizu napravila tek prošle godine, nakon što su razdjelnici već bili ugrađeni u većini kućanstava. Utvrđeno je  i da razdjelnici donose energetske uštede, no i da je dvojbeno jesu li one rezultat povećanja energetske učinkovitosti, ili ipak straha potrošača od visokih računa, zbog kojih su oni smanjivali grijanje, ili čak potpuno gasili radijatore. S obzirom na to da većina potrošača kroz deset godina, koliki je radni vijek razdjelnika, i uz uštede energije neće povratiti početnu investiciju, zaključila je studija, razdjelnici su neisplativi.

- Razdjelnici nisu brojila stvarne potrošnje toplinske energije, nego samo jedan od načina raspodjele troškova isporučene topline u neku zgradu. Od 2005. godine sve novogradnje moraju imati ugrađena prava mjerila potrošnje topline za svaki stan, a sve stare zgrade su dobile rok u kojem su morale instalirati mjerenje na zajedničkoj toplinskoj stanici zgrade. Time su zadovoljeni EU zahtjevi, pri čemu je trošak ugradnje mjerila topline u toplinsku stanicu nekoliko tisuća kuna, dakle višestruko manji od ugradnje razdjelnika u sve stanove. U toplinskoj se stanici mjeri ukupna količina isporučene topline u zgradu, koja se onda, prije razdjelnika, dijelila po kvadraturi stanova. Ukupni računi potrošača u zgradi ne mogu biti ni veći niti manji od količine topline izmjerene na »ulazu« u zgradu. I uz razdjelnike, u izračun troška grijanja sada se također uzima kvadratura stana, piše Novi list.