KAportal Kako je gradonačelnik Damir Mandić, teolog i bivši vjeroučitelj, kupio stan na dražbi: Dugo sam se lomio je li to moralno? | Karlovački informativni web portal

Kako je gradonačelnik Damir Mandić, teolog i bivši vjeroučitelj, kupio stan na dražbi: Dugo sam se lomio je li to moralno?

Karlovački gradonačelnik Damir Mandić prije tri godine je kupio stan u Grabriku putem javne dražbe, a Jutarnji list u današnjem broju propituje je li taj čin bio moralan, s obzirom da je on diplomirani teolog koji je radio kao vjeroučitelj te je u svojoj biografiji isticao kako je posebno zainteresiran za područja “socijalne etike, odnosno tema socijalne pravde, rada, obitelji, društvenih vrijednosti i zakonodavstva”., prijašnja vlasnica nekretninu nije mogla plaćati nakon smrti muža, inače hrvatskog branitelja.

– Sud je objavio na svojem oglasu prodaju ovršenog stana i Damir Mandić ga je kupio za dvije trećine od njegove stvarne vrijednosti. Stan površine 99,18 kvadrata prvi vlasnici, supružnici s djetetom, kupili su 2003. godine, dijelom u gotovini, a dijelom kreditnim sredstvima od 32.000 eura, za koji im se iznos banka odmah i zabilježila u teretovnici vlasničkog lista. Samo sedam godina banka je pokrenula ovršni postupak zbog neplaćanja – navodi ovaj dnevni list zapažajući još jednu zanimljivost. 

Procjenu stana vršio je Davor Petračić, koji će kasnije biti Mandićev protukandidat na izborima za gradonačelnika Karlovca. Petračić pak kaže da se radilo o slučajnosti. Mandić, koji je stan kupio kao jedini ponuđač za 2/3 njegove procijenjene vrijednosti, odnosno za 62.000 eura, kaže da ga je planirao kupiti dvije godine prije, ali nije zbog neriješenih vlasničkih odnosa.

– Već tada utvrdio sam u kontaktu s vlasnicom da u stanu nitko ne stanuje i da je u potpunosti ispražnjen. 2014. stan je sudskom odlukom stavljen na javnu dražbu te sam ga kupio stambenim kreditom – rekao je Mandić napominjući da je sve bilo zakonito.

No, priznaje, i sami su u obitelji raspravljali o moralnosti tog čina te zaključili da će ići u kupnju jer je nekretnina bila prazna.

– Ono što je sigurno, na javnoj dražbi nikad ne bih kupio stan u kojem netko stanuje – zaključio je Mandić za Jutarnji list.

KAportal.hr

  • 27 komentara

    1. Po zakonu vjerojatno a ako se pitate onda moralno nije nikako,A tim gore što vam je poziv navodna socijalna osjetljivost,visoki Moral i itd.

      • Zašto nije moralno? Ljudi se preračunaju ili se dogodi sranje pa ostaju bez stanova, stanovi završavaju na dražbi, ovdje nitko nije ostao bez stana a u kontekstu političara je čak bio i pošten i kupio ga na prvu procijenjenu cijenu pa je i vlasnica dobila solidne novce i riješila se kredita. Shit happens jebiga. I onda se događaju aukcije. Nitko nije deložiran ništa nemoralno nisu napravili ni Davor Petračić a ni Damir Mandić. Stvar koja se svakodnevno događa samo kad kupac nije političar onda ne završi u novinama.

        • Zasto nije moralno?Zamisli da netko tvoju kucu prodaje mimo tvoje volje jer si ti zapao u financ. probleme a drugi jedva cek da kupi ispod svake cjene.bogacenje na ljudskim sudbinama

          • Pa sad, moja kuća je moja kuća onako na skroz. Ovaj stan nije stan te žene jer ga nije otplatila, vrlo jednostavno. Ima i teških i tužnih situacija, ona u kojoj žena ode živjet u Zagreb i ima normalno riješeno stambeno pitanje a nekadašnji stan u Karlovcu više ne otplaćuje, baš i ne spada u to.
            Zapravo, ne kužim što ljudi misle da bi se trebalo dogodit u takvim situacijama? Pogotovo takvim kad čovjeku to nije jedini prostor, ne samo da nije jedini nego u njemu uopće i ne živi. Taj stan bi vječno trebao bit u vakuumu? Ponudi se na aukciji, kao i svugdje u svijetu. Tko ima para kupi. Ovisno kako predstaviš može zvučat “okrutno”, a zapravo je najnormalnija stvar i jedino rješenje.

            • Slažem se ja da dugove treba vraćati,račune plaćati i itd.Ali ako je netko doveden do ruba da mu se treba otimati nekretnina , onda smatram da nije baš moralno uzeti povoljno stan nad nečijom tužnom sudbinom.Zamisli još,dolje čitam da je ovrha provedena nad udovicom s djetetom, ako je to moralna gesta onda ja nemam pojma što je moral-nemoral pa radilo se o bilo kome.I osobno taj stan nikada ne bi kupio ma koliko se to činilo isplativim i poslovnim,a još kamoli da živim u njemu.

            • “Udovicom s djetetom” koja se udala i živi u Zagrebu. Mislim, ajmo bar bit realni oko onog kaj se zbilja dogodilo.
              A na Facebooku upućeni kažu da je i “udovica” čisto zbog sporosti nekih procesa, jer je bivšeg i nažalost pokojnog supruga ostavila i prije smrti i otišla tom drugom u Zagreb. Ali se nisu razveli zakonski prije smrti bivšeg.
              Ne osuđujem je, nitko ne zna kako i zašto, samo govorim suhe činjenice. Žena ima novu nekretninu i riješeno stambeno pitanje, o onoj staroj ili nekom drugom kreditu (veli ernestlaverdure za auto) nije više brinula i jbg. Tisuće ljudi nemaju niti jednu nekretninu, ona je imala dvije i zbog neplaćanja je ostala zbog nečeg što je zapravo luksuz. Dakle, druga nekretnina. Ja pričam ono što čujem, ako je to istina onda si mogu zamislit da bih kupio takav stan. Ne bih sigurno kupio od neke jadne obitelji koju su lihvari doveli na prosjački štap.

    2. Onog trenutka kada je pristupio HDZ-u nestao je moral. Dakle ispravno je postupio , gaziš sve ispred sebe da dođeš do cilja. Jel’ tako Damire ?

    3. Moralno – nemoralno, sve je to relativno!

      • Istina. Ali koliko znam a i tekst to daje naslutiti ovdje nitko nije ostao na cesti, ni blizu toga, žena živi u Zagrebu najnormalnije, a za ovaj stan nije plaćala kredit, nekako je prilično jasno da je ostala bez njega. I takvi stanovi idu na aukciju i stvar gotova, ne treba baš previše u svemu tražit skandale…

        • Udovica s djetetom nije ostala na cesti, jer se udala u Zagreb.
          Mislim da se nije radilo o kreditu za stan, već za nešto drugo, cifra je 25000 eura (možda auto), ali je ubilježena hipoteka na stan.
          Taj stan je vrijedio u trenutku izgradnje nekih 150.000 eura. Da li ga je pokojni branitelj kupio ili mu je dodjeljen, to ne znam.
          Te teške 2014. (za prodaju stana) stan od 100 kvadrata se moglo kupiti za kojih 100.000 eura, ali u ovom se slučaju radi o malo boljoj zgradi, izgrađenoj u ovom stoljeću.
          Na dražbi na prvom ročištu, stan se nije smio prodati ispod dvije trećine procijenjene vrijednosti. Kako se nitko nije javio na tom prvom ročištu, a na drugom samo Mandić, tad je stan prodan za pola procijenjene vrijednosti.
          Inače, te 2014. je ta klauzula izmijenjena, više se nije od početka 2015. primjenjivalo ono “dvije trećine prva dražba, pola druga” već 4/5 i 3/5, što bi značilo da je od 2015. manji profit ovima koji na taj način pazare nekretninama, a ima ih.
          Mandić je znači, kupio na vrijeme.

    4. Pa nivinari, nazovite udovicu Vlahovic sada Vidic, pa nek isprica kako je to bilo .

    5. Poznato je da ne može bilo tko kupiti te stanove koji se oglašavaju isključivo na oglasnoj ploči suda. To je uhodana igra. A Mandić se dugo lomio, pa se slomio. Svima ugodan valcer s gradonačelnikom želim na skorašnjem partiju.

    6. …a čuje se da je vrijednost dotičnog stana vještačio niti manje niti više Mandićev protukandidat na izborima g.Petračić….premali grad za prevelike slučajnosti…

    7. Bla- bla. Ne bi bilo ništa sumnjivo da se ne radi o liku koji je već tada bio drugi najmoćniji u gradu. Ovo NIJE slučaj građanina koji nema određene privilegije već pripadnika debelo povlaštene klase.
      Pa zbog ovoga se i ide u politiku.

    8. Mislio sam ne pisati, ali je članak Jutarnjeg naprosto tendenciozan. Ima toliko materijala i “mesa” (čitaj kriminala) o kojima taj list može pisati, ali eto bavi se moralom. Nemam razloga braniti Mandića, ali je pored Ovršnog zakona i pravila koja postoje u RH presmiješno pozivati se na moral. Ako je zakon nemorala, mijenjaj zakon. Da je Mandić kupio stan na kredit u Švicarcima i da se “zakopao” nikom ništa, čovjek popušio kao i mnogi. Ali kada je kupio legalno stan na licitaciji i to ne drugoj već prvoj za 2/3 cijene, e top je problem jer se “obogatio”. Moš si mislit. U međuvremenu cijene stanova pale, pa računaj. Takva vrst napisa i svega oko toga mi je degutantna, jer najčešće “cijedimo komarce, a slonovi nam sa strane prolaze”. Pa, ako je vještačio i Petračić, Mandić s time nema veze, jer Mandić nije bio stranka postupka niti ga je mogao birati za vještaka. Petračić je vještačio u tom predemtu kao i u destcima drugih predmeta, jer mu je to posao, a u konačnici to je bilo davno prije no što se sve kasnije na lokalnoj razini odigralo i zbog čega je sve to stiglo u medije. Po meni potpuno nezanimljivo i nepotrebno, jer se od ničega pokušava složiti neka priča koje jednostavno nema.

    9. Iako tu Petračić daje neke linkove duboko sam uvjeren da je taj stan “sačuvan” za dotičnog jer je sprega sudaca ili predsjednika sudova prevelika sa političarima. Kad bi netko imao vremena i provjerio barem na netu na e-izvadak povijest nekih nekretnina i kako su pojedine nekretnine u vlasništvu “faca” sa suda po 2,3 mjeseca u vlasništvu nakon kupnji na dražbi opet prodane ili preprodane…..bilo bi tu raznih afera!

    10. A gle da si otišao na web koji je Petračić ostavio na linku siguran sam da ne bi napamet pisao, jer bi vidio da je licitiranjem i kupovina nekretnina i pokretnina u ovrsi organizirana putem FINAe potpuno anonimno tako da se nitko od ponuditelja ne poznaje, tako da nema muljanja. Da bi pristupio licitiranju moraš imati osobni certifikat koji na FINi košta 250 kuna, uplatiti i dakako imati novac za kupnju nekretnine. To je dopušteno svim građanima. I dakako sve što zakonom nije zabranjeno, dopušteno je, samo se moramo osloboditi komunističkog načina razmišljanja.

    11. Erneste, slažem se u opisanoj situaciji ima morala, no da nije licitirao Mandić, licitirao bi netko drugi i tu zakon Mandića oslobađa. Moramo se naviknuti na slijedeće situacije. Kada su ljudi dizali kredite, uzimali su tuđi novac uz obećanje da će ga vratiti. To obećanje su garantirali hipotekom odnosno nekretninom. Kada su trošili tuđi novac nitko od nas nije sa njima sudjelovao u trošenju tog novca, pa nije fer očekivati solidarnost od nas sviju nad takvom situacijom. Ljudi naprosto moraju biti odgovorni i prihvatiti rizike. Ima situacija kada su ljudi svjesno digli ruke od svojih nekretnina, jer im se promijenila bračna situacija, nisu mogli otplaćivati kredit i slično. Zato kod javnog bilježnika i potpisuješ onu “ludu” izjavu koju ti bilježnik MORA pročitati naglas.
      U konačnici nitko nije priječio udovici da i proda stan nekom drugom, namiri potraživanje banke, a ostatak novca zadrži za sebe. Tu je što je. Solidaran sam s ljudima koji su uletjeli u ambis švicaraca, jer je tu odgovoran regulator koji nije upozoravao sve te navine ljude na rizike koje takvo zaduženje nosi. Sa svim drugima donekle, ali i zbog svega prethodnog ne.

    12. Sve jeste zakonski.
      I istina, da nije Mandić kupio, kupio bi netko drugi (ali mi se čini da je jedini licitirao).
      Radi se o tome da je Mandić saznao za taj stan javivši se na oglas koji je udovica predala, cifra je bila tržišna, tj. duplo veća nego ona za koju je stvarno prodano na kraju.
      Mandić je proučio njenu životnu situaciju i odlučio pričekati da joj banka oduzme stan, pa da se on javi i licitira.
      Znači, to je kao ono, kad bogati rančer ponudi siromašnom za farmu mali iznos, ovaj mu kaže – Ti misliš da bih ja sve to dao za siću, pa nisam još sirotinja!
      A ovaj mu kaže – Pričekat ću.
      I reci da tako nije bilo.
      Kažeš, ima životnih situacija, sudbina, tko im je kriv što su riskirali.
      Točno.
      Ima ljudi koji su po nekoliko stanova stekli na taj način, iznajmili, prodali i zaradili.
      Istina.
      Ali nisu znali čiji su stanovi, kako su izgubljeni i kakva je sudbina tih ljudi.
      .

    13. Hm, iz svega ispada da je Mandić bio “predator” baš na tu nekretninu, no prepustio bih čitateljima da sami procijene. Naime u cijeloj priči postoje dvije klimave stvari. Zašto gospođa nije prodala stan i po manjoj cijeni od tržišne i prije ovrhe, već je dopustila da joj banka uzme sve i da se stan prodaje u bescijenje ? Da je uistinu Mandić poput predatora čekao da banka uzme stan, na taj način i prije ovrhe stan je mogao kupiti i netko drugi. U konačnici ako je stan već i prodavan putem ovrhe, Mandić nije imao garanciju da se pored njega na licitaciji za stan neće javiti još netko drugi. Kažem neka čitatelji sami procijene. Meni Mandić ne djeluje toliko proračunato.

    Odgovori