Srbin iz Valjeva tužio je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje nezadovoljan što mu nisu isplaćivali mirovinu od 1991. godine do 2001. godine. Mirovinu je, kaže, primao redovito sve do 1. listopada 1991. godine, onda je prestala dolaziti a da pritom nije primio odluku ili rješenje od tuženika kojom bi mu prestao status korisnika mirovine.

Navodi i da je njegovo prebivalište bilo na području obuhvaćenom oružanim sukobima, pa da zato nije bio u mogućnosti osobno primati isplatu mirovine za navedeno razdoblje, kao i da je mirovinu počeo dobivati nakon što se privremeno vratio u RH. Od tuženika je 4. travnja 2002. godine zatražio isplatu dospjelih, a neisplaćenih mirovina, na taj zahtjev tuženik nije odgovorio pa tužitelj smatra da vrijedi presumpcija predviđena Zakonom u općem upravnom postupku o odbijanju njegovog zahtjeva, te je stoga podigao tužbu. Tužbeni zahtjev, odnosno svotu, u njemu nije specificirao.

Sadržaj se nastavlja...

U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je tužitelj korisnik mirovine, ali su mu je prestali isplaćivati nakon što je tužitelj 1991. napustio stan i odselio na drugu adresu, a tuženiku nije dostavio obavijest o promjeni adrese. Tuženik ističe da je rat službeno završio u kolovozu 1995., pa se tužitelj već tada mogao javiti u nadležnu službu tuženika što nije učinio već se prvi put javio tuženiku tek 8. studenog 2000. sa zahtjevom za nastavak isplate mirovinskih i invalidskih primanja, a nakon toga je tuženik s danom 1. prosinca 2001. započeo s ponovnom isplatom mirovine tužitelju. Ističe prigovor zastare te prigovor te da je prema uredbi Vlade Republike Srbije koja je objavljena u Službenom glasniku Republike Srbije nadležni mirovinski fond u Srbiji tužitelju isplaćivao mirovinu umjesto mirovine koju je ostvario u drugoj republici.

Sud je zasključio kako je tužitelj ranije izgubio postupak na Upravnom sudu nakon što mu je HZMO odbio zahtjeve prije toga, obrazloživši kako tužitelju ne pripada pravo na isplatu mirovine u utuženom razdoblju.

KAportal.hr