Duga Resa preko Željka Perušića ima olimpijsko nogometno zlato iz Rima 1960. i titulu viceprvaka Europe iz iste godine, a Karlovac preko Bore Cvetkovića olimpijsku broncu iz Los Angelesa 1984. godine. Ovih dana Hrvatska je u nezapamćenoj euforiji nakon plasmana nogometne reprezentacije u polufinale Svjetskog prvenstva u Rusiji, a u lovu na svjetski tron dvojica su igrača koje osjećamo našima, iako nisu rođeni Karlovčani.

Dejan Lovren, iako nije rođen u gradu na četiri rijeke, mogao bi se mirne duše nazvati Karlovčaninom, jer upravo u našem gradu proveo je formativne godine života, a nije nimalo pretjerana tvrdnja da Karlovac smatra svojim gradom, jer u njemu rado provodi slobodne trenutke, sudjeluje u humanitarnim akcijama i koristi usluge karlovačkih umjetnika.

Sadržaj se nastavlja...

Lovren je rođen u Kraljevoj Sutjesci (BiH), a u Karlovac je došao kao izbjeglica još kao dječak. U NK Karlovcu odradio je i prve nogometne korake, još kao limač, prošao sve najmlađe uzraste kluba, a presudna za proboj u svjetski vrh nogometa bila je utakmica u kojoj su kadeti Karlovca svladali vršnjake Dinama s čak 3:0, a Lovren je kao dvije godine mlađi od ostalih igrača obje momčadi bio jedan od najboljih pojedinaca. Već sa 15 godina otišao je u Dinamo, ali ostao je čvrsto vezan uz Karlovac.

Tako gotovo svaki predah od nogometnih obaveza koristi za barem kratak posjet Karlovcu, u kojem je odmarao i uživao u tenisu i druženju s prijateljima i pred dvije godine kada nije otputovao na EP nakon svađe s omiljenim električarom Zdravka Mamića, zbog kojeg (električara) Hrvatska umalo nije otišla na ovo isto Svjetsko prvenstvo na kojem trenutno oduševljava cijeli svijet. Nije se libio pokazati i svoje nogometno umijeće pa je na noćnom turniru na Dubovcu zaigrao za momčad Doma za odgoj djece i mladeži Banija - koliki je gušt štićenicima doma bio igrati u istoj momčadi s tada članom francuskog prvaka Lyona i reprezentativcem Hrvatske, ne treba ni spominjati. Jedan od najvažnijih reprezentativnih golova u karijeri, "bombu" protiv Walesa u kvalifikacijama za SP 2014. posvetio je svom prijatelju Matiji Mišiću i njegovom preminulom ocu Miroslavu Mišiću - Mingu, a kao ljubitelj tetovaža izradu istih povjerio je karlovačkom majstoru Marku Višniću - kada stigne dolazi u Karlovac, kada je sezona u punom jeku Višnić putuje u Liverpool! Svi koji bolje poznaju Dejana Lovrena ističu i da pomaže na sve strane, ali ne želi da se to zna - akcije koje su ipak "procurile" u javnost su pomoć Zvončićima u akciji za uređenje senzornog kabineta, kao i plaćanje puta malim karlovačkim nogometašima na međunarodni turnir u Crikvenici kada je klupski proračun posve presušio.

Lovre Kalinić u Karlovcu je, pak, proveo samo šest mjeseci, ali ostao je vezan za klub u kojem je boravio u najteže vrijeme pa i cijeli grad, jednako kako ga s iznimnim simpatijama pamte svi karlovački nogometni simpatizeri. Kalinić je u Karlovcu branio u posljednjoj prvoligaškoj polusezoni, kada je klub bio na rubu stečaja, igrači nisu dobijali niti lipe, jedva jedvice osiguravan im je jedan obrok dnevno ali skupina mladih domaćih talenata, igrača otpisanih u drugim klubovima, s Kalinićem na vratima, tada još samo kao mladim talentom, iako je prvoligaška sudbina bila odavno zapečaćena, igrala je sa srcem i dok su im svi prognozirali teške katastrofe ostvarila je više odličnih rezultata (pobjeda nad Šibenikom, remi u Osijeku i Zadru, domaći remi sa Slaven Belupom, tijesnih 0:1 na Poljudu kod Hajduka...). Kalinić je u velikom intervjuu Sportskim novostima istaknuo da je vrijeme provedeno na posudbama bilo teško, ali da mu je upravo šest karlovačkih mjeseci ostalo u najljepšem sjećanju. Junak utakmice protiv Islanda koji je još uvijek rezerva Subašiću koji na ovom prvenstvu brani fenomenalno, ali gotovo je sigurno budući hrvatski broj 1, jer ga stručnjaci svrstavaju u Top 10 europskih vratara, pokazao je to i djelom - Karlovcu 1919 nedavno je poklonio komplet dresova u najtežim trenucima kluba.

Samo dvije utakmice dijele hrvatske nogometaše od upisivanja u vječnost. Iako je i polufinale golem uspjeh i rezultat koji će se pamtiti, nema sumnje da svi sanjaju i onaj najveći uspjeh. Karlovčani će posebno bodriti Lovrena i, dobije li još koju prigodu, Kalinića, koji nisu tek nakratko bili prolaznici u našem gradu, već su se pokazali kao iskreni i istinski prijatelji i grada i kluba koji nosi karlovačko ime.

KAportal.hr