AKTUALNO

Crna gramofonska ploča s rupom u sredini je u svijetu je opet in, u Karlovcu je njena važnost u životu mladih samo davna prošlost

Crna gramofonska ploča s rupom u sredini je u svijetu je opet in, u
Karlovcu je njena važnost u životu mladih samo davna prošlost

Čudan je životni put prešla vinilna gramofonska ploča u popularnoj glazbi. Još tamo od sredine 50-ih i pojave Elvisa Presleya crna ploča s rupom u sredini, u singl 7-inčnom ili 12-inčnom LP formatu, suvereno je vladala kao najprodavaniji oblik nosača zvuka punih 30 godina. Nakon što je ploču CD sredinom osamdesetih skinuo s trona, krajem 90-ih izgledalo je kao da će vinil u potpunosti nestati i unatoč svojoj soničnoj superiornosti naspram CD-a i kasnije MP3-a, ostati tek uspomena iz prošlosti kad je glazba mijenjala svijet. No, iz nekog razloga, nostalgije, otpora prema slaganju beskrajnih bezličnih foldera i datoteka s glazbom, vinil je u 21. stoljeću doživio neočekivani preporod. Toliko, da je prvi put nakon pune 33 godine prodaja gramofonskih ploča u svijetu 2019. prestigla prodaju CD-a.

Dakako, to su mrvice s obzirom da se u današnjem digitaliziranom online svijetu 80% glazbe prodaje putem internetskih servisa. Pa ipak - podatak da su samo davne 1970. upokojeni Beatlesi prošle godine prodali 300 tisuća gramofonskih ploča ili da je ove godine na prvo mjesto po prodaji albuma ispred megapopularnog Eda Sheerana na skromnom hrvatskom tržištu iskočio danas nepostojeći pulski punk bend KUD Idijoti s CD i LP reizdanjem svog live albuma iz davne 1999. godine – sugerira da je gramofonska ploča nekim čudom uskrsnula.

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

U skladu s tim trendovima, otvaraju se ponovno i prodavaonice ploča, novih i rabljenih. Sva sreća da nam je Zagreb blizu i da možemo kupovati online, jer Karlovac je očito premali da prati trendove. Kod nas, naime, već duže nema specijalizirane prodavaonice CD-ova, a kamoli gramofonskih ploča. Prije 90-ih bilo ih je u starom dijelu grada na svakom ćošku. U to su vrijeme igrale važnu ulogu u životu mladih, gramofonska ploča je bila neka vrsta kolekcionarskog statusnog simbola, ali i način identificiranja u društvu. Moglo bi se reći, ploče su djelomično bile ono što su danas društvene mreže, razlog za komuniciranje s drugim mladima i dobar način za traženje srodnih duša. Vraćamo vas u ta romantična vremena kroz pola stoljeća star razgovor s jednim od prvih karlovačkih kolekcionara rock'n'roll ploča i prvih karlovačkih DJ-eva Željka Lardšnajdera.

„Beat muzika se neda“, Karlovački tjednik, 21. studenog 1968.

Skupljanje ploča predstavlja danas jedan od najomiljenijih hobija mladih. Ispočetka su te kolekcije manjeg obima, da bi kasnije dosegle znatno veći, impozantniji broj. Željko Lardšnajder u svojoj diskoteci posjeduje osamdesetak ploča.

Od kada ste počeli da se bavite tim hobijem?

- Otprilike, prije dvije godine. Zavolio sam bit muziku i želio da imam snimke popularnih pjevača i sastava.

Na pločama koje sakupljate zastupljeni su samo moderni ritmovi najčešće u izvođenju stranih sastava. Znači li to da našim domaćim ansamblima pridajete manji značaj?

- Ne, ni u kom slučaju, ali mislim da je potrebno da kažem da ti strani ansambli imaju svoj stil, svoj način muziciranja, dok se naši ansambli zadovoljavaju u većini slučajeva samo njihovom imitacijom.

Kada bi Vas netko zadužio da proglasite najbolji sastav godine, koga bi izabrali?

- Na prvo mjesto bi svakako stavio Bee Geese, a na drugo Beatlese.

Beat muzika već dugo egzistira, no u zadnje vrijeme je ugrožena, da se tako izrazim, soulom. Je su li mladi prihvatili soul isto tako neposredno, kao su to učinili s beatom?

- Točno je da se beat muzika dugo drži na pop-listama i mislim da neće tako brzo nestati. No, u posljednje vrijeme postoji pojačano zanimanje za soul naročito za Otisa Reddinga. Precizne prognoze ne bi mogao dati ali i jedna i druga vrsta muzike, koje se bitno razlikuju, imaju svoje pristaše među mladima.

Diskoteku koju posjedujete upotrebljavate samo radi svoje osobne zabave?

- Ne. U prostorijama omladinske organizacije „Centar“ srijedom uveče održava se ples uz ploče, koje obično ja donosim. Osim mijenjanja ploča moj posao sastoji se u tome da uz najavu dam kratke informacije o pjevaču, odnosno ansamblu. Što se posjećenosti tiče, tu ne trebamo biti zabrinuti, jer dođe 70 -80 mladih.

Čuli smo želje pojedinih omladinaca, naime oni bi htjeli da se osnuje disko-klub, u prostoriji omladinske organizacije „Centar“.

- Ja još nisam čuo takva mišljenja. Poneki, koji dolaze ovdje ne plešu, nego slušaju muziku, no njih ima znatno manje. Prostorija u kojoj se održava ples je mala, pa često puta ne može zadovoljiti ni sve one koji žele ovdje zaplesati.

Na Radio-Karlovcu uređujete emisiju pop-muzike, koja je bila posljednja na redu?

Posljednja emisija bila je 35. po redu. U tim emisijama služeći se svojim pločama želim da dam najsvježije informacije na području pop-muzike. Malo je teško što se tiče nabavljanja ploča jer „Jugoton“ izdaje ograničeni broj stranih kompozicija, pa ih moram nabavljati iz inozemstva, a carine nisu baš tako male.

Pripremio: Tihomir Ivka / KAportal.hr

Izdvojeno


Reci što misliš!